 otkrivaju da zapravo postoje četiri različite vrste najvišeg sisara na svijetu. Ova klasifikacija temelji se na razlikama u genetici, obliku lobanje i glave, ali i na ekologiji i migracijama kroz različita afrička staništa.){kind=link}
Foto: Sutirta Budiman/Unsplash
Dugo se vjerovalo da postoji samo jedna vrsta žirafe, ali nova istraživanja Međunarodnog saveza za očuvanje prirode (IUCN) otkrivaju da zapravo postoje četiri različite vrste najvišeg sisara na svijetu. Ova klasifikacija temelji se na razlikama u genetici, obliku lobanje i glave, ali i na ekologiji i migracijama kroz različita afrička staništa.
Istraživači su proučavali žirafe širom Afrike, od pustinja i savana do dolina i obala rijeka, i otkrili da se određene populacije razvijaju nezavisno jedna od druge. Genetske analize i morfološke razlike pokazale su dovoljno razlika da se izdvoje četiri samostalne vrste, piše Pet magazin.
Upoznajte četiri vrste žirafa
Južna žirafa
Ova vrsta živi u Južnoj Africi, Angoli, Bocvani, Namibiji, južnom Zimbabveu, Zambiji i jugozapadnom Mozambiku. Prirodne barijere, poput rijeka Kunene i Zambezi, izolovale su je od drugih populacija.
Mrežasta žirafa
Naseljava savane i travnate oblasti s drvećem u Keniji, Somaliji i Etiopiji. Rijeka Tana, planine i ljudska naselja odvojili su je od sjevernih žirafa, iako migracije omogućavaju povremeni kontakt i ukrštanje.
Sjeverna žirafa
Ova žirafa živi u zapadnoj i centralnoj Keniji, zapadnoj Etiopiji, istočnom Južnom Sudanu i Ugandi. Prirodne prepreke poput Nila i jezera Viktorija sprečavale su je da se miješa sa drugim vrstama.
Masai žirafa
Prepoznatljiva po šarama u obliku lišća, Masai žirafa nastanjuje Keniju, Tanzaniju i Ugandu. Iako šare mogu varirati unutar populacije i tokom života, genetske karakteristike jasno je izdvajaju kao posebnu vrstu.
Iako je broj žirafa u nekim regijama porastao, ove životinje i dalje su ugrožene. Preciznije razumijevanje njihove taksonomije pomaže stručnjacima da procjene ranjivost svake vrste i razviju efikasnije strategije za očuvanje. Majk Braon iz IUCN-a ističe: „Što bolje razumijemo različitosti među žirafama, to ćemo efikasnije moći da ih zaštitimo.“