Iako mitovi postoje u svim civilizacijama i svim povijesnim vremenima, često su omalovažavani i smatrani pričama za naivne. Auguste Comte, osnivač pozitivizma i sociologije, degradirao je mitove na najraniju i najprimitivniju razinu intelektualne evolucije, a francuski filozof Lucien Lévy-Bruhl povezao je mit s predlogičkim mentalitetom zajedničkim najprimitivnijim stadijima čovječanstva. U ovom modernom vremenu to podrazumijeva da smo odavno trebali prerasti taj “primitivni mentalitet” i da smo trebali odbaciti sve što je izvan osjetilnog iskustva i jasnog svjetla razuma.
Kako je onda moguće da mitovi još uvijek zaokupljaju našu imaginaciju, da smo i dalje fascinirani elfima i zmajevima, da je knjiga Gospodar prstenova uz Bibliju bila najčitanija knjiga XX. stoljeća i da je J. K. Rowling autorica koja je zaradila najviše novca u čitavoj poznatoj povijesti? Kako objasniti da su Ratovi zvijezda dosad nadahnjivali tri generacije, da u pustolovinama Harryja Pottera podjednako uživaju i djeca i odrasli, da ljudi iznova gledaju filmove poput Matrixa i da je Gospodar prstenova privukao nevjerojatno različite poklonike svih dobnih skupina.
Mit je mrtav – živio mit!
Mitologija je još uvijek živa, i uvijek će biti živa. Još od najranijih vremena čovjek je koristio simbole i mitove da bi izrazio svoje iskustvo stvarnosti, koje nadilazi fizički svijet, i prenio ga budućim naraštajima. Svi su narodi kroz povijest imali svoje mitove, a neki od njih poznati su i danas: ep o Gilgamešu, mit o Izidi i Ozirisu, Mahabharata, Ramayana, Heike Monogatari, Ilijada, Odiseja, Platonovi mitovi, legende o Svecima, Edda, Kalevala, mit o kralju Arthuru i njegovim vitezovima, Pjesma o Rolandu, i mnogi drugi. U XIX. i XX. stoljeću mit se ustrajno oživljava u literarnoj, glazbenoj i filmskoj umjetnosti: Prsten Nibelunga, Gospodar prstenova, Ratovi zvijezda, Matrix, Harry Potter, Dina, da spomenemo samo neke.
Ponovno oživljavanje mitskih elemenata dovelo je do prikupljanja, klasificiranja i tumačenja mitova, te konačno i do pokretanja studija komparativne mitologije.
Njemački antropolog Adolf Bastian (1826.-1905.) prvi je izložio ideju da mitovi čitavog svijeta sadrže iste “elementarne ideje”.
Švicarski psihijatar Carl Gustav Jung (1875.-1961.) nazvao je te elementarne ideje “arhetipovi”, jer je bio uvjeren da su oni sastavni dijelovi ne samo nesvjesnog uma pojedinca, nego i kolektivnog nesvjesnog. Jung je vjerovao da su sva ljudska bića rođena s istim osnovnim podsvjesnim arhetipovima kao što su “heroj”, “kralj” ili “istraživač”.
U drugoj polovici XX. stoljeća općeprihvaćeno je da su mitovi nešto univerzalno, nešto što ima univerzalnu funkciju. Joseph Campbell (1904.-1987.) je 1949. godine napisao revolucionarnu knjigu Heroj s tisuću lica, u kojoj obrazlaže kako su sve priče u osnovi ista priča, koju je nazvao “herojsko putovanje” ili “monomit”. U svojoj knjizi iznosi primjere iz različitih kultura kroz čitavu poznatu povijest svijeta te ukazuje na zajedničku temeljnu postavku u pozadini religije i mita. Zaključio je da su sve religije samo posude za iste esencijalne istine i da “su sve religije istinite, ali nijedna doslovno”.
Zajednički univerzalni elementi modernih mitova
Borba između dobra i zla
U mnogim se mitovima dvije strane bore jedna protiv druge. Drevni primjer je Bhagavad-gita, u kojoj se Pandave bore protiv Kurava; moderni su primjeri prstenova družina protiv tamnih sila Mordora i Harry Potter protiv Voldemorta. U Matrixu se ljudska bića bore protiv strojeva, a u Ratovima zvijezda snage Planeta protiv snaga Zvijezde smrti.
U svim navedenim primjerima tema je moć. Zli žele moć za sebe (Sauron je oživljen “željom za dominiranjem čitavim životom”) i ne pokazuju poštovanje prema individualnim životima, dok se dobri uspješno odupiru pohlepi za moći, a njihova se moć zasniva na sposobnosti vladanja sobom.
Heroj
Heroj je glavni lik priče i ima posebnu misiju koju treba ostvariti. Njegova je priroda istovremeno ljudska i posebna; u grčkoj je mitologiji ova dvostruka priroda bila izražena herojem koji je gotovo uvijek polubog, dijete božanskog i ljudskog roditelja. “Posebnost” Harryja Pottera, Frode, Lukea Skywalkera, Nea i Paula Atreidesa znači da je njihova sudbina proći kroz mnoge opasnosti i mnoga iskušenja. Tijekom svoje misije oni često skoro pogibaju, ali tako otkrivaju svoju nutarnju snagu i razvijaju svoj nutarnji potencijal.
Učitelj ili mentor
Primjeri: Dumbledore, Gandalf, Obi-wan Kenobi, Yoda, Morpheus itd. Svaki heroj ima svog učitelja ili mentora. Učitelj je svjestan potencijala u mladom heroju i preuzima ulogu njegovog učitelja i vodiča. On priprema heroja za zadaću i podsjeća ga na vrline koje treba razviti ako želi biti uspješan. Učitelj obično zna istinu ili zna puno više o širem kontekstu misije i pomaže svom štićeniku u postupnom shvaćanju istine i oslobođenju od svih iluzija.
Proročanstvo
U mnogim mitovima postoji proročanstvo koje se tiče heroja. To je proročanstvo koje pomaže identifikaciji heroja, kao u mitu o kralju Arthuru gdje osoba koja može izvući mač iz kamena, treba postati budući kralj. Ili pak proročanstvo otkriva misiju i sudbinu heroja. U Ratovima zvijezda rečeno je da će Luke zbaciti vladara. U Matrixu proročanstvo kaže da će Morpheus pronaći “Jednog” koji će biti sposoban osloboditi čovječanstvo i da će se Trinity u njega zaljubiti. Harry Potter postupno otkriva proročanstvo o svojoj povezanosti s Voldemortom. U filmu Dina Bene Gesserit ima proročanstvo o Kwisatzu Haderachu, osobi koja će “skočiti naprijed” u evoluciji čovječanstva, a Fremen ima proročanstvo o novom mesiji.
Misija
Heroj uvijek ima zadaću izvršiti opasnu misiju koja utječe na sudbinu cjelokupnog čovječanstva. U modernim mitovima uvijek se radi o nadvladavanju zla na ovaj ili onaj način. Frodo treba uništiti “jedan prsten da sve veže”, Harry Potter mora nadvladati Voldemorta, Luke Skywalker mora zbaciti s trona zlog cara, a Neo mora utrti put oslobođenju drugih od robovanja strojevima.
Iskušenje
Jedan od ispita koji heroj mora proći jest iskušenje. Luke je zaveden tamnom stranom, Frodo je na kušnji prstena moći, Harry Potter je doveden u iskušenje upotrijebiti magiju u bezjačkom svijetu, a Cypher (pali mesija u Matrixu) podliježe svijetu ugodnih iluzija.
Ovladavanje sobom, izgradnja karaktera, razvoj vrlina
Svi herojski likovi moraju naučiti vladati sobom. Mladi heroji trebaju naučiti vladati svojom naravi i svojim postupcima. Oni moraju, također, naučiti nadići strah. Sjajan primjer za to imamo u filmu Dina gdje Paul Atreides mora kontrolirati svoj strah od boli dok mu prsti gore u kutiji, a istovremeno mu uz vrat stoje otrovne igle koja će ga probosti na najmanji trzaj straha. Heroj također mora naučiti ovladati svojim umom: Luke Skywalker treba ovladati umom da bi ovladao Silom, Harry Potter treba proći obuku u Occlumencyiju da bi spriječio Voldemorta u čitanju njegova uma. Svi heroji moraju razviti hrabrost, ustrajnost, nadu, ljubav, suosjećanje, duh zajedništva, usredotočenost, razboritost, intuiciju, jer to su njihova jedina stvarna “oružja” u borbi protiv mračnih sila.
Svi su ovi elementi prisutni u pričama tisućama godina. Ono što ih održava živima jest, s jedne strane, univerzalna istina koja kroz njih isijava, a s druge njihova reinterpretacija i ponovna kontekstualizacija. Često moderni mit zapravo predstavlja ponovno oživljavanje puno starijeg mita, kao što ćemo vidjeti u sljedećim primjerima.
Matrix – moderna verzija Platonovog Mita o pećini
Kultni film Matrix (ne uzimajući u obzir njegova dva nastavka) po mnogo čemu je moderna verzija Platonovog Mita o pećini i istočnog koncepta maye. Film prikazuje vrijeme u budućnosti u kojem je znanost uspjela stvoriti visokointeligentne strojeve koji pokreću rat protiv ljudi i zamalo izbrišu čitavu ljudsku rasu. Svi su gradovi na Zemlji potpuno razoreni, a nekoliko preživjelih sklanja se u podzemni grad nazvan Zion. Rat je uništio čitavu biosferu, a jedini način da strojevi prežive jest korištenje bioenergije koju proizvode ljudska tijela. Stoga oni uzgajaju ljude kao usjeve, a u svrhu njihovog održanja na životu “priključuju” im umove u masivnu, kompjutorski stvorenu, virtualnu stvarnost nazvanu matrix, tako da su ljudi ugodno prevareni vjerovanjem da je sve kao nekada, stoljećima prije (tj. u 2001. godini).
U Platonovom Mitu o pećini, napisanom prije dvije tisuće i četiristo godina u njegovoj čuvenoj knjizi Država, on opisuje čovjeka zarobljenog u pećini koji vjeruje da su sjene koje vidi ispred sebe i zvukovi koje čuje, prava stvarnost. Ovaj koncept “što oči vide nije stvarno” također podsjeća na istočni koncept maye, iluzije koja gradi naš vječno promjenjivi, fizički svijet i sprječava ljudska bića u poimanju vječne istine. U filmu je taj matrix(računalno stvorena virtualna stvarnost) maya, iluzija. Mi smo u njenim kandžama, mada nesvjesni svoga zarobljeništva.
U oba slučaja, Mitu o pećini i Matrixu, pojavljuje se onaj koji se oslobađa ovih okova i sposoban je prozreti varljivi svijet. On zatim poduzima misiju pokazivanja istine drugima i pokušava osloboditi ljudsku rasu.
U filmu Matrix postoji grupa ljudi koja je prepoznala istinu o matrixu, a vođa te grupe je Morpheus. On traži osobu iznimnih moći koja će utrti put oslobođenja svih. Vjeruje da je to Neo, koji je potpuno nesvjestan svog potencijala i tog zadatka. Čitav prvi dio Matrixa opisuje Morpheusovo otkriće Nea i napor da ga uvjeri u njegove sposobnosti pred velikom borbom protiv sila iluzornog svijeta. Morpheus je učitelj ili guru, a Neo je njegov učenik. Zadatak je učitelja voditi učenika i pripremiti ga za realizaciju istine. U jednoj sceni Morpheus kaže Neu: Nastojim osloboditi tvoj um, Neo, ali ja ti mogu samo pokazati vrata, a ti si taj koji treba proći kroz njih… Ti se, Neo, trebaš svega osloboditi, straha, sumnji i nevjerovanja. Oslobodi svoj um.
U filmu postoji dijalog u kojem Morpheus Neu objašnjava matrix:
Morpheus: Želiš li znati što je TO? Matrix je posvuda. Nalazi se svuda oko nas, čak i sada u ovoj sobi. Možeš ga vidjeti kada pogledaš kroz prozor ili kada uključiš televiziju. Možeš ga osjetiti kada ideš na posao, kada ideš u crkvu, kada plaćaš poreze. On je svijet navučen preko tvojih očiju da bi te zaslijepio od istine.
Neo: Koje istine?
Morpheus: Da si rob, Neo. Kao i svi ostali, rođen si u zarobljeništvu, u zatvoru kojeg ne možeš omirisati ili okusiti, ni dotaknuti. U zatvoru za tvoj um…
U jednoj drugoj sceni Morpheusove riječi podsjećaju na klasičnu ideju koju nalazimo u nekoliko filozofskih tekstova Istoka i Zapada: da je naš svijet poput sna i da je jedino buđenjem moguće vidjeti stvarni svijet: Jesi li ikada usnio san, Neo, takav da si bio siguran da je san stvarnost? Što bi bilo da se nisi mogao probuditi iz tog sna? Kako ćeš znati razliku između svijeta sna i stvarnog svijeta?
Drugom prigodom Morpheus kaže Neu: Što je stvarno? Kako definiraš stvarno? Ako govoriš o onome što možeš osjetiti, mirisati, okusiti i vidjeti, tada su stvarnost samo električni signali koje interpretira tvoj mozak.
Da bi mogao vidjeti stvarnost onakvu kakva ona jest, Neo mora proći kroz proces isključivanja žica koje su priključene na njegovo tijelo. Te su žice slične osjetilima koja nam pokazuju samo mali prozor stvarnosti i zarobljavaju naš um. Platon također opisuje proces postupnog suočavanja s istinom kao bolan proces. Stoga je razumljiva Neova reakcija kada mu se izloži istina:
Neo: Ne. Ja u to ne vjerujem. To nije moguće.
Morpheus: Nisam rekao da će biti lako, Neo. Rekao sam samo da će biti istina.
Zanimljivo je vidjeti kako obje priče opisuju sličnu ljudsku reakciju kod suočavanja s istinom. Toliko smo naviknuti na naš dobro poznati zatvor osjetilnog svijeta da nam nestvarnost izgleda stvarna, a istina gubi svoje značenje. Imamo također duboko usađen strah od buđenja i, štoviše, spremni smo se boriti za zaštitu svojih krivih predodžbi.
U Mitu o pećini Platon opisuje što se događa filozofu koji, uspijevajući se osloboditi iz lanaca, izlazi iz pećine i otkriva istinu, zatim se vraća u pećinu da bi oslobodio svoje bližnje, zatvorenike. Platon piše da oni ne vjeruju filozofu i ismijavaju ga, a kad bi ga mogli dohvatiti, ubili bi ga.
Matrix opisuje sličnu situaciju:
Morpheus: Matrix je sistem, Neo. Taj sistem je naš neprijatelj. Kada si unutra, gledaj oko sebe. I što vidiš? Poslovne ljude, učitelje, odvjetnike, drvodjelce. Umovi ljudi su ono što pokušavamo spasiti. Ali, dok to ne uspijemo, ovi ljudi su još uvijek dio tog sistema, a to ih čini našim neprijateljima. Moraš razumjeti, većina tih ljudi nije spremna na isključivanje. I mnogi od njih su tako inertni, tako beznadno ovisni o sistemu da će se boriti da ga zaštite.
To je oduvijek bila (a vjerojatno će još dugo i biti) drama filozofa. Popis ismijavanih, protjeranih, mučenih ili ubijenih zbog kazivanja istine, u povijesti je zaista dug.
Razumljivo je što je Matrix tako uspješan film. On dotiče pitanja koja su zaokupljala umove najvećih mislilaca povijesti, sadrži sve elemente mita te je u mnogome znanstveno-fantastična verzija puno starijeg i vrlo poznatog mita.
Vrijednost mitova
Mitovi su univerzalni i imaju nekoliko univerzalnih funkcija. Jedna od poruka Josepha Campbella je da je “mitska struktura” više od arhetipa dobre priče: mit nas uči kako živjeti dobro. Tolkien je napisao da su mit i bajka (dva pojma koja on koristi istoznačno) najbolji način prenošenja moralnosti i da pripremaju čitatelja za isto herojsko putovanje kroz vlastiti život.
Bruno Bettelheim u svojoj klasičnoj studiji dječje literature, Upotreba čarolije – smisao i značenje bajki, kaže da “se o nutarnjim problemima ljudi i ispravnim rješenjima njihovih neprilika može više naučiti iz bajki nego iz bilo koje druge vrste priča unutar dječjeg dometa“.
Mircea Eliade, veliki povjesničar religija, napisao je da “svaki običaj, svaki mit, svako vjerovanje… odražava iskustvo svetog i stoga podrazumijeva poimanje postojanja, smisla i istine”.
Jorge Angel Livraga je na jednom predavanju rekao: “Kada su Grci stvarali svoje mitove, oni nisu govorili laži. …Oni su stvarali psihološke alate za razvoj čovjekovog nutarnjeg bića… Mitovi nisu laži, oni sadrže metapovijesne stvarnosti…”.
Što su to metapovijesne stvarnosti? Među ostalim, to su nutarnje snage koje pokreću čovjekove postupke, kao što su pohlepa, žeđ za moći, sebičnost, ali također i ljubav, suosjećanje i potreba za ostvarenjem nutarnjeg potencijala. Dokle god ove sile postoje, postojat će i borba između dobra i zla unutar nas samih.
Mi također u sebi nosimo arhetipove koji su izraženi mitovima i simbolima. Tako nam svi mitovi nose poruku i uče nas kako se nositi sa životom. Heroj u mitovima nam je primjer, jer uvijek trebamo primjere u svakom području života. Primjer je referentna točka koja nam označava smjer poput zvijezde na nebu. Taj model nosi u sebi identitet koji želimo steći i koji nam omogućuje projicirati se u budućnost. Tako je model heroja temeljni ključ evolucije čovjeka i, kako kaže J. A. Livraga, psihološki alat za razvoj čovjekovog nutarnjeg bića.
Poruka heroja jest da se može uspjeti i to budi naš intuitivni osjećaj da se u nama nalaze još uvijek neostvareni potencijali.
Prilike za pronalaženjem dubljih snaga u nama samima dolaze u trenucima najvećih životnih izazova.
Joseph Campbell
Potreba za modernim mitovima
Joseph Campbell je primijetio da svaka generacija mora ponovno kontekstualizirati mit da ga prilagodi svom vremenu i da stvori vlastite smjernice kako se uklopiti u svijet. Često je napominjao da je nedostatak modernog mita nenadoknadiv gubitak za našu kulturu.
J. R. R. Tolkien je također bio svjestan toga i svojom knjigom Gospodar prstenova želio je stvoriti moderan mit.
J. A. Livraga je vjerovao da će se čovjek bez mitova, heroja, ljepote i svetog pretvoriti u humanoida i izgubiti sposobnost projekcije svojih nadanja u budućnost i stvaranja kulturnih oblika koji mu omogućuju življenje smislenog života.
Mitovi su karte stvarnosti i sadrže ogromnu moć buđenja nutarnjeg potencijala čovjeka. Bez mitova bi nam nedostajala ova dragocjena mapa stvarnosti i veliko nadahnuće za otkrivanje našeg nutarnjeg potencijala. Velika privlačnost Harry Pottera, Gospodara prstenova i drugih djela upravo to pokazuje: trebamo mitske heroje koji će nas nadahnuti i potaknuti.
Autor: Sabine Leitner
S engleskog preveo: Krešimir Andjel