Lijekovi i ronjenje
Foto: Gorgonija.com
“Ronilac može biti samo potpuno zdrav pojedinac čiji je zdravstveni karton prazan, a lijekovi nepoznat pojam” – mit je koji nema nikakve veze sa stvarnošću.
Odavno je ronjenje prestalo biti rezervirano za savršeno zdrave pojedince izabrane za vojna i tehnička ronjenja rigoroznim medicinskim pregledima. U današnje vrijeme gotovo da možemo reći da “rone svi” – mladi, stari, zdravi, bolesni, mršavi, pretili… Često prvi put započnu s ronjenjem u poznijim godinama sa zdravstvenim problemima koji zahtijevaju kontinuirano uzimanje lijekova. Česti su konkretni upiti ronilačkim liječnicima od strane voditelja ronjenja i ronilačkih klubova i centara oko sposobnosti kandidata za ronjenje zbog određenih medikamenata, a i sami često imaju svoju kroničnu terapiju.
Kako se postaviti prema samome sebi ili kolegi roniocu kada su lijekovi dio svakodnevnog života? Predmet je to brojnih istraživanja u ronilačkoj medicini kako se ne bismo “plašili vlastite sjene”, ali i izbjegli nekritičko negiranje mogućih problema. Lijekovi služe zato da bi prevladali određene poteškoće i vratili život u normalu. No, oni ipak mogu bitno promijeniti fiziološko i psihološko stanje ronioca, a imaju i brojne nuspojave od kojih neke nikako nisu bezazlene, osobito u izmijenjenom okolišu i promijenjenim fizikalnim zakonima.
Analgetici
Lijekovi protiv bolova najčešći su i gotovo da nema osobe koja ih barem povremeno ne upotrijebi za zubobolju, glavobolju, nakon ozljeda, kod bolova u mišićima i zglobovima. Oni su istodobno i antipiretici – smanjuju povišenu tjelesnu temperaturu. Najpoznatija je acetilsalicilna kiselina – Aspirin, Andol i drugi. Pored navedenih učinaka ovaj lijek razrjeđuje krv pa time pogoršava sva krvarenja koja se dogode na ili u tijelu (ozljede, čir na želucu). Sličan je i nesteroidni antireumatik Voltaren, kojega svakako treba izbjegavati, dok Ibuprofen (Brufen, Neofen…) ne izaziva i ne pogoršava krvarenje. Nema dokaza o utjecaju ovih lijekova na ronjenje. No, analgetici na bazi opijata (npr. tramadol) mogu poremetiti mentalni status pa čak i ometati disanje. Stoga nisu preporučljivi roniocima u vrijeme izvođenja ronilačkih aktivnosti. Svoji osobni analgetici na koje je osoba navikla nikada se ne daju drugome jer posljedice nekada mogu biti dramatične.
Psihofarmaci
Antidepresivi, anksiolitici i drugi psihofarmaci predstavljaju veliki rizik za ronioce. Koristi ih veliki broj ljudi, često samostalno radi antistresnog učinka, nesanice, strahova… Smanjuju kritičnost prosuđivanja, uspavljuju, smanjuju reflekse. Pored toga, pojačavaju mogućnost nastanka dušikove narkoze. Ronioci bi ih trebali potpuno izbjegavati kada rone.
Dekongestivi i antihistaminici
Lijekovi kojima se ronioci često koriste kada su prehlađeni i otežano izjednačavaju tlak u ušima modificiranim Valsalvinim manevrom. Pravilo je da se prehlađen ili zaštopanog nosa zbog alergije ili upale sinusa ne roni. Ali to je jedno od najčešće prekršenih pravila i brojni ronioci redovito koriste ove lijekove. Problem je što se tako raščišćeni dišni putovi prije zarona mogu prolaskom učinka lijeka, oticanjem sluznice, blokirati prije izrona i prouzročiti barotraumu gornjih respiratornih organa i uha. Većina antihistaminika (lijekovi protiv alergija) izaziva pospanost, a to opet ugrožava rasuđivanje uz moguće greške u ronjenju, slabi reflekse i uvećava rizik od pojave dušikove narkoze.
Foto: Sebastian Pena Lambarri/Unsplash
Antacidi i blokatori H2 receptora
Stres, hrana, neki lijekovi (primjerice aspirin i voltaren) mogu izazvati poremećaj funkcioniranja želuca pa i promjene na želučanoj sluznici. Javlja se žgaravica, napuhnutost, krvarenja zbog erozija ili čira. Antacidi su lijekovi kojima se smiruju ovi simptomi. Češća upotreba može izazvati proljev, što nije baš ugodno iskustvo ni na brodu, a osobito ne u ronilačkom odijelu. Blokatori H2 receptori liječe ozbiljne želučane probleme. Sprječavaju pojačano stvaranje želučane kiseline. Nemaju utjecaja na ronjenje, naprotiv, sprječavaju pojavu kiseline i povraćanje.
Lijekovi protiv kinetoze
Lijekovi protiv kinetoza (morske bolesti i slično) spadaju u skupinu antihistaminika. Najpoznatiji je Dramamine. Za njih vrijedi sve što je već opisano za ove lijekove. Takav učinak nema jedan drugi lijek, vrlo efikasan protiv kinetoza, a ronioci ga često koriste u vidu flastera. Radi se o Skopolaminu. Djeluje na sasvim drugačiji način od antihistaminika uklanjajući mogućnost pojave mučnine i povraćanja. Prelijepo da bi bilo idealno. Naime, nepažljivim rukovanjem flasterom i nepranjem ruku nakon toga aktivna supstanca se može unijeti u oči, što će na nekoliko sati ozbiljno poremetiti vid širenjem zjenica. Također zna izazvati dezorijentaciju i poremećaje ponašanja, osobito kod osoba sitnije građe ili djece. Izaziva i sušenje usta.
Antihipertenzivi
Spadaju u najčešće korištene lijekove općenito pa tako i među roniocima. Nužno ih je uzimati jer neliječena hipertenzija ugrožava krvne žile, bubrege, srce i mozak. Vrlo je upitno ronjenje s hipertenzijom, ako je ona nestabilna. Puno je vrsta antihipertenziva i svi imaju i određene neželjene učinke.
– Blokatori kalcijskih kanala u stanicama
Ovi lijekovi šire krvne žile smanjujući time otpor u njima, a time i krvni tlak. Osnovni problem za ronioce je moguća posturalna hipotenzija (pad krvnog tlaka) kod nagle promjene položaja iz horizontalnog u vertikalni koja izaziva vrtoglavicu i moguću sinkopu (kratkotrajni gubitak svijesti). Ako se ovo i inače događa “na suhom”, izbor je promjena lijeka ili odustajanje od ronjenja.
– ACE inhibitori
Ometaju mehanizam vazokonstrikcije (stiskanja krvnih žila). Tako se one održavaju raširenima (vazodilatacija). Pogodni su za osobe izložene naporima. Sigurni su za primjenu kod ronilaca, osim ako izazivaju jači produktivni kašalj, što u ronjenju može biti problem i tada lijek treba biti zamijenjen drugim.
Foto: Marvin Meyer/Unsplash
– Beta blokatori
Ovi lijekovi imaju zadaću blokirati dio djelovanja adrenalina, usporavaju srčanu frekvenciju i snagu srčanog mišića. Time snižavaju krvni tlak. Koriste se i kod nekih vrsta srčanih aritmija. Utječući na srčanu frekvenciju, umanjuju i normalno kompenzacijsko ubrzanje srčanog rada kod tjelesnog napora što izaziva teže podnošenje napora. Pored toga, sužavajući krvne žile na periferiji, mogu utjecati na podnošljivost hladnije vode. Kod astmatičara mogu izazvati poremećaje disanja. Uz to, neželjeni efekti mogu ugroziti i neronilačke društvene aktivnosti u slobodno vrijeme bitno umanjujući seksualnu želju, potenciju i erekciju. Ranije shvaćanje da su prilično bezazleni, zbog čega ih veliki broj ronilaca redovito koristi, pokazalo se prilično neutemeljenim. Beta blokatori (atenolol, metoprolol, bisoprolol, carvedilol, sotalol, propranolol, nebivolol) su skupina lijekova koja se često propisuje u liječenju raznih kardiovaskularnih bolesti, u terapiji povišenog arterijskog tlaka, koronarnih bolesti srca i aritmije. Mnogi SCUBA ronioci su pod terapijom beta blokatorima, bilo samostalno ili u kombinaciji s drugom skupinom lijeka u jednoj tableti ili kapsuli. Beta blokatori smanjuju broj otkucaja srca te blokiranjem hormona adrenalina i noradrenalina smanjuju snagu kontrakcija srčanog mišića što može uzrokovati smanjeni odgovor kardiovaskularnog sustava na povećanje fizičkog napora i stresa. Sve se više prijavljuju slučajevi takozvanog ronilačkog plućnog edema (Immersion Pulmonary Edema – IPE, Scuba divers pulmonary edema – SDPE). Plućni edem predstavlja pomicanje plazmatske tekućine iz plućnih kapilara u plućno tkivo (intersticij) i alveole (završni dio dišnih cijevi u kojem se odvija izmjena plinova). Simptomi koji se javljaju su nedostatak zraka i osjećaj otežanog disanja – zaduha, kašalj s iskašljavanjem pjenastog sadržaja uz pritisak i bol u prsima prilikom disanja. Posljednjih godina različitim testovima i istraživanjima pokušavaju se utvrditi točni uzroci nastanka u SCUBA ronioca. Tijekom SCUBA ronjenja dolazi do povećanog protoka krvi kroz pluća, povećanog tlaka i otpora u krvnim žilama, pojačan je fizički napor, viskoznost krvi te neregulirani povišeni krvni tlak prije ronjenja, prekomjerna hidracija, veliki otpor prilikom udaha zbog neispravnog regulatora i niska temperatura mora povezuju se nastankom ronilačkog plućnog edema. Ako navedenim faktorima pridodamo korištenje lijekova iz skupine beta blokatora, postoji mogućnost povećanja rizika za nastanak plućnog edema.
– Diuretici
Snižavaju krvni tlak eliminiranjem viška vode i natrija iz organizma pojačavanjem diureze (mokrenja). Kod ronilaca treba voditi računa o mogućoj dehidraciji u toplijem dijelu godine i ronjenjem u toplijoj vodi. Pored toga, dio tih lijekova uzrokuje i gubitak kalija što može oštetiti srčanu funkciju i oslabiti mišićni rad. Zato se uz njih uzima kalij ili se biraju diuretici koji štede kalij. Najbolje je ne uzeti ih na dan ronjenja, uz prethodnu kontrolu krvnog tlaka, ali i poznato iskustvo „na suhom” o reakciji na izostavljanje lijeka i tjelesni napor.
Antiaritmici
Zadaća im je da srcu koje ne radi ritmično (aritmija, tahikardija, atrijska fibrilacija – podrhtavanje srčanih pretklijetki) osiguraju pravilan srčani ritam. Svi mogu imate različite neželjene učinke i potrebno je dobro upoznati reakcije vlastitog organizma na novouvedeni lijek ove skupine u terapiju prije nego se nastavi s ronjenjem. Osobitu pozornost treba skrenuti na Cordarone. Potencijalno rizičan lijek, no ispravno primijenjen dobro regulira atrijsku fibrilaciju. Mogući problem je što kožu čini iznimno osjetljivom na sunčeve zrake te se izlaganjem u vrlo kratkom vremenu dobiju teške opekline. Pored toga, oštećuje sumračni i noćni vid, a direktno jako svjetlo (farovi, baterijska lampa) stvaraju halo koji ometa oštrinu i trodimenzionalni vid.
Steroidi
Predstavljaju sintetizirane hormone nadbubrežne žlijezde. Ovi hormoni neophodni su za ispravno funkcioniranje gotovo svih organskih sustava. Neželjeni učinci dugotrajne primjene su diabetes, aseptička nekroza kostiju i zglobova (kao kod ronilaca s kroničnim posljedicama višestruke dekompresijske bolesti), maljavost i drugi. Neposredno naizgled nemaju utjecaja na ronjenje. Ipak, uslijed nepravilnog uzimanja – prebrzog samoinicijativnog smanjivanja doze, može doći do brojnih posljedica koje mogu izazvati teške pa i fatalne posljedice. Pored toga, u ronilačkoj medicini stav je da se nastradalim roniocima ne smiju davati kortikosteroidi, ranije često davani kod spinalne forme dekompresijske bolesti jer potiču toksičnost kisika. Dakle i u ronjenju treba biti vrlo pažljiv u izboru dekompresijske doze i tipa plinova koji se udišu (zrak, mješavine, kisik) kako se ne bi dogodila “kisikova epilepsija” u ronjenju. Kratkotrajna primjena kao i kreme s ovim preparatima ne bi trebale povećati rizike ronjenja.
Antibiotici
Vrlo je učestala pa i krajnje pretjerana primjena svih klasa antibiotika u općoj populaciji. Jednako je i s roniocima. Obzirom na prirodu svoje aktivnosti (rekreativne, sportske, profesionalne) i ambijent (hladnoća, zagađena voda i slično) kod ronilaca su vrlo česte upale uha, sinusa, ždrijela, bronha, pluća, kože i druge. Djeluju isključivo protiv bakterijskih infekcija te je preventivna upotreba kod virusnih infekcija (hunjavica, prehlada, gripa i slično) potpuno neučinkovita i besmislena te samo izaziva otpornost (rezistenciju) bakterija i pojačava pojavu gljivičnih bolesti. Sama antibiotska terapija nema neželjenih učinaka kod ronjenja. Međutim, ako je u pitanju liječenje respiratornih infekcija ionako se ne bi smjelo roniti. Valja znati da lijekovi iz skupine tetraciklina, baš kao kod Cordarone-a, izazivaju kožnu preosjetljivost na Sunce s velikim rizikom od teških opeklina. Pored toga, mnogi izazivaju mučninu, povraćanje, proljev.
Općenito, svoji se lijekovi bilo koje vrste ne daju drugima zbog izbjegavanja mogućih posljedica.
Tekst: Mario Franolić
Tekst je iz knjige “Priručnik za ronioce” autora dr. Maria Franolića.
