Mnoge legende kažu da se negdje na Tibetu nalazi skrivena utopijska zemlja, planinska dolina u kojoj ljudi mirno žive pod vladavinom lama, u rajskoj slozi, bez policije i vojnika…
Iako danas niko sa sigurnošću ne može reći da li ovaj raj na zemlji postoji ili je samo mit, tibetanci kažu da nas cijela potraga za njim sprječava da pronađemo raj u sebi. No, uprkos tome, mnogi svjetski istraživači i dalje redovno obilaze Tibetansku visoravan u nadi da će konačno pronaći ovu utopiju.
Kako je Shangri-la postala svjetski poznata legenda
Umjetnički prikaz Shangri-la
Mit o skrivenom tibetanskom raju stigao je do Evrope 1580-tih godina, kada su putnici u dvoru Moghulskog cara Akbara čuli čudesne priče o udaljenom himalajskom svijetu. Iako je priča ispričana u nekoliko budističkih tekstova i smatra se tibetanskom, dokazi ukazuju na to da je nastala u Indiji 962. godine.
U ovoj priči, Shangri-la, izvorno Shambhala, je mistično kraljevstvo skriveno iza snježnih vrhova Himalaja, puno mira i sklada u kojem izolirani ljudi žive u skladu sa budističkim propisima i koji se pripremaju za taj dan kada će svijet biti spreman da živi u miru. Ovdje se pažljivo čuva sva mudrost čovječanstva, a stanovnici Shambhale se spremaju da spase svijet i dovedu ga u ‘zlatno doba’.
Shambhala je sanskritski izraz za mjesto sreće, mira i umjerenosti. Bez obzira na istorijske osnove, u Budizmu je postala poznata kao ‘Čista zemlja’, mitsko kraljevstvo koje se smatra jednako stvarnim i nestvarnim, fizički prisutnim na ovom svijetu, ali isto tako i duhovnom filozofijom.
Kada je engleski pripovjedač odlučio da radnju svoje romantične pustolovine smjesti u Shambhalu, i nazove je Shangri-la, nije ni slutio da će ova riječ uskoro postati svjetski sinonim za ‘raj na zemlji’. Roman objavljen 1933. godine pod naslovom Lost Horizon (kasnije je objavljen na njemačkom jeziku pod naslovom Negdje na Tibetu), vrlo je brzo postao hit, a istoimeni film je još više zadivio ljude, te ponunkao istraživače da krenu u potragu i pronađu ovu utopiju.
Utopijska zemlja na Krovu svijeta
Mitološki prikaz Shambhale
Shangri-la je opisana kao samostan lame, okružen visokim planinama koji se nalazi na ‘krovu svijeta’, u zabačenom i nesitraženom dijelu Tibeta. Do tamo se može doći samo pješice, ali posjetioci su jako rijetki. U samostanu živi 50 lama, a na njihovom čelu se nalazi glavni lama koji poznaje tajnu dugog života i koji može predvijeti budućnost… a on proriče da će jednoga dana barbari ugroziti Shangri-la, zbog čega se toliko i trude da ostanu skriveni od javnosti.
Ispod samostana se pruža 20 km dugačka i 8 km široka dolina u kojoj živi i radi oko 1000 ljudi. Zemlja je plodna, a sve što ne mogu uzgajati kupe, i to uvijek se sa trgovcima sastaju van grada kako bi sačuvali tajnu lokacije.
Istraživači kažu da, kada bi Shangri-la zaista i postojala, jednostavno bi se morala nalaziti na Tibetskoj visoravni. Ovdje je zemlja okružena visokim planinskim lancima i smatra se jednim od najzabačenijih lokacija na svijetu. Teško je dostupna i jako odbojna, čak i za najizdržljivije.
Tibet je još uvije uveliko neistražen, uglavnom, jer je ostao zatvoren za strance čak i u 20. stoljeću. Samo je nekolicini Evropljana i Amerikanaca dozvoljeno da posjete glavni grad Lhasu, ‘Središte Bogova’, a oni su često po povratku pričali nevjerovatne priče i doživljaje koje nisu mogli objasniti.
Danas niko ne zna gdje je Shambhala. Iako je rečeno da ona postoji, ljudi je ne mogu vidjeti, niti komunicirati s njom na uobičajen način. Neki ljudi kažu da se nalazi u nekom drugom svijetu, drugi da je to idealna zemlja, mjesto iz mašte. Neki kažu da je ona stvarno mjesto, koje se jednostavno ne može pronaći. Neki vjeruju da postoje otvori u ovom svijetu koji vode do drugoga. Šta god da je istina, potraga za Shambhalom tradicionalno započinje kao vanjski put koji postane unutrašnje putovanje istraživanja i otkrića.
-Tenzin Gyatso, sadašnji Dalaj Lama o Shambhali
Fancuskinja Alexandra David-Neel je imala tu sreću da 14 godina živi i u svrhu nauke proučava Tibet, a čak je i ona, iako je sve posmatrala sa staništa jednog naučnika, bilježila čudne doživljaje. Jednom prilikom je pisala o letećem lami: “Izgleda kao da jedva dodiruje tlo, kao gumena lopta koja dugačkim skokovima i nevjerovatnom brzinom leti kroz krajolik.” Njezin tibetanski pratilac preklinjao ju je da ne prekida lamu, jer on na taj način meditira, a ukoliko bi ga prekinula, to bi ga moglo stajati života.
Alexandra nije jedina sa neobičnim pričama sa Tibeta. Ruski slikar Nikolaj Roerich, koji je učestvovao u nekoliko ekspedicija ‘na krovu svijeta’, naslikao je brojne slike, te ispričao mnoge priče o ‘Izgubljenom raju’ Shambhali.
Tokom jedne ekspedicije koja je prolazila kroz mongolski Altaj, Nikolaj je čuo i zabilježio priču jednog lame koji je tvrdio da je Shambhala veliki grad u srcu Agharthe, u kojem vlada kralj svijeta, te da podzemni tuneli povezuju Agharthu sa svim državama na Zemlji.
Shambhalu je kao podzemno carstvo opisao i britanski književnik i političar Edward Bulwer-Lytton. Samo prema njegovoj verziji, u Shambhali ne žive miroljubivi ljudi, nego Vril-ya, vlastoljubiva rasa koja kuje planove o osvajanju ‘gornjeg svijeta’.
Prema Neonacističkom vjerovanju, prilikom pada Trećeg rajha Hitler je pobjegao u Shambhalu, a i sam znak svastike je usvojen pod utjecajem mita o Shambhali. Također se vjeruje da je i Josif Staljin organizirao razne ekspedicije koje su imale za cilj da pronađu ovu “skrivenu zemlju”.
Izvor: Pixelizam