Foto: Mark Stoop/Unsplash
Kratkorepi valabi ili kuoka (Setonix brachyurus) pripada skupini klokana tobolčara veličine domaće mačke.
Kuoka je biljojed koji nastanjuje manja ostrva uz obalu zapadne Australije, a najveća populacija ove vrste nalazi se na ostrvu Rotnest. Klasifikovana je kao ugrožena vrsta i ima reputaciju najsretnije životinje na Zemlji zbog svoje fizionomije.
Zanimljivo je da je ovo prva životinja koju su Europljani otkrili u Australiji.
Inače kuoka je teška od 2,5 do 5 kila, a može biti duga i do pola metra. Ima bucmasto tijelo, malu glavu i uši, crne oči i njušku te jake noge za skakutanje uokolo i penjanje na manje visine.
Krzno joj je smeđe – sive boje i ima kratki repić.
Foto: Tianlei Sun/Unsplash
Kada traži hranu skakuće uokolo i prednjim šapicama kopa po zemlji.
Vole grickati travu, lišće i korijenje. S njima treba biti oprezan, ne smije ih se hraniti i treba ih promatrati iz daljine.
Sve rade u grupama i žive oko 10 godina.
Ženke mogu roditi dva puta godišnje i donesu na svijet prosječno sedamnaest mladunčadi tokom svog životnog vijeka. Mladunče živi u majčinom tobolcu šest mjeseci. Nakon što napusti tobolac, još dva mjeseca oslanja se na majku zbog mlijeka i potpuno je samostalan otprilike osam mjeseci nakon rođenja. Ženke polno sazrijevaju nakon otprilike 18 mjeseci.
Foto: Christine Mendoza/Unsplash
U divljini je boravak ove životinje vrlo ograničen i to samo na jugozapadu Australije, s velikim brojem malih rasutih populacija na ostrvima koji su bez određenih grabežljivaca poput lisica i mačaka. Naprotiv, na ostrvu Rotnestu su kuoke česte, zauzimajući različita staništa u rasponu od polusušnog grmlja do obrađenih vrtova. Biljke Acanthocarpusa , koje ljudima i drugim relativno velikim životinjama nisu ugodne za šetnju, su omiljeno utočište za spavanje za kuoke. Uz to kuoke su vješti su penjači na drveće.
Kuoka ima malo straha od ljudi i uobičajeno je da prilazi ljudima, posebno na ostrvu Rotnest gdje postoji velika populacija. Godišnje se dogodi nekoliko desetina slučajeva da kuoka ugrize ljude, naročito djecu. Postoje određena ograničenja u pogledu hranjenja, a posebno je zabranjeno hranjenje „ljudskom hranom“ jer se od nje lako mogu razboljeti.