Foto: Milad Fakurian/Unsplash
Kolika je brzina misli: ljudski mozak prima preko milijardu bita senzorskih podataka u sekundi, ali ih obrađuje brzinom od samo 10 bita u sekundi, pokazalo je novo istraživanje.
Ovaj jaz između primanja i obrade informacija otkriva ključne nepoznanice u oblasti neurologije i ljudske kognicije.
U pjesmi Universe song iz Smisla života Monthy Pyton show, navodi se niz brzina u svemiru. Jedna od najpoznatijih veličina u nauci svakako je brzina svjetlosti, jedna važna konstanta koja iznosi
Ispostavilo se, ne baš onoliko brza koliko umišljamo da jeste. Istraživači, čiji je rad objavljen 17. decembra 2024. u časopisu Neuron, pod naslovom „The unbearable slowness of being: Why do we live at 10 bits/s?”opisuju ovu stopu kao „smiješno nisku” u poređenju s brzinama informacija koje svakodnevno doživljavamo.
Periferni nervni sistem, koji prenosi informacije između mozga i tijela, prima podatke iz okoline brzinom koja je uporediva s brzim internet vezama. Međutim, sposobnost mozga da procesuira te informacije je nevjerovatno i razočaravajuće spora. Na primjer, pad brzine kućnog Wi-Fi-ja ispod 100 megabita u sekundi može narušiti uživanje u gledanju serija na Netflixu, dok mozak iz tog ogromnog protoka podataka nikada ne uspije izvući više od 10 bita u sekundi, čak i kad smo potpuno budni.
Ovo objašnjava i zašto većina ljudi nije dobra u multitaskingu. Autori smatraju da je ova sporost posljedica evolutivnih mehanizama i zadataka – bilo je potrebno da organizam samo donosi odluku u kojem se pravcu treba kretati, – prema hrani ili udaljavati od opasnosti.
Da bi odredili ovu brzinsku granicu ljudske misli, autori studije, Jieyu Zheng i Markus Meister sa Caltecha, izračunali su broj bita potrebnih za izvršenje zadataka poput slaganja Rubikove kocke ili memorisanja redoslijeda karata u špilu. Zatim su podijelili te podatke s vremenom potrebnim za izvršenje svakog zadatka. Kod rekorderâ u ovim vještinama, koji ove zadatke završavaju u nekoliko sekundi, stopa obrade iznosila je oko 10 bita u sekundi.
Ovi rezultati otvaraju pitanja o tome kako i zašto ljudski mozak filtrira ogromnu količinu podataka koje periferni nervni sistem prenosi. Istraživači su otkrili da pojedinačni neuron može prenositi informacije brzinom od 10 bita u sekundi, što znači da bi jedan neuron mogao biti dovoljan za donošenje jednostavnih „da” ili „ne” odluka.
Istraživanje sugeriše da ljudski mozak koristi složene mehanizme za filtriranje i obradu informacija, ali mnogo toga o ovom fenomenu ostaje nepoznato. Ovo otkriće moglo bi rasvijetliti dublje aspekte ljudske percepcije, donošenja odluka i svjesnog razmišljanja.