Foto: huangshunping/Unsplash
Narodna predaja kaže da nekad davno na Zemlji nije bilo ni rijeka ni jezera, već samo Istočno more, u kojem su živjela četiri zmaja: Dugi zmaj, Žuti zmaj, Crni zmaj i Biserni zmaj.
Živimo u doba svemirskih letova, interneta, znanstvenih i tehnoloških čudesa, u svijetu čije su tajne naizgled otkrivene. No ipak nas još uvijek fasciniraju fantastična bića iz mitova i legendi, među kojima posebno mjesto zauzimaju zmajevi. Ovo je vidljivo po njihovoj prisutnosti u knjigama, računalnim igrama i filmovima. Razvoj kompjutorske animacije omogućio je da ova čudesna bića virtualno lete nebom, čuvaju blago i bore se s hrabrim junacima, bilo da su njihovi neprijatelji ili zaštitnici.
Općenito, dok zapadne kulture vide u zmaju zastrašujuće čudovište, simbol zla i mračnih težnji, na Istoku on ima izrazito pozitivan predznak.
Iako ga nalazimo u gotovo svim kulturama, zmaj je najviše utkan u kinesku tradiciju, povijest i kulturu, pa se sami Kinezi s ponosom nazivaju “Lung Tik Ch’uan Jen” (Potomci Zmaja). Zmaj se javlja kao amblem kineskog cara i carske vlasti; nezaobilazan je u feng shuiju, u slikarstvu i arhitekturi gdje čuva prilaze, krovove i ulaze u hramove i palače, a u narodnoj je predaji sveprisutan kao zaštitnik i dobročinitelj.
Zmaj kao mitološko biće
Kao mitološko biće, kineski zmaj obično se prikazuje kao velik i moćan reptil s rogovima, najsličniji zmiji ili krokodilu jer ima kratke noge, a ponekad se prikazuje i s krilima. Ima dugo, ljuskavo tijelo koje se pomlađuje mijenjanjem kože. Leže se iz jaja, za što je potrebno 1000 godina i još 1500 godina da dostigne punu veličinu, jer je mali zmaj veličine dudova svilca, dok veliki zmaj ispunjava nebo i zemlju. Gotovo se uvijek prikazuje s velikim, izražajnim očima koje gledaju netremice. Ima vatreni dah i magične moći. Povezivan je s mudrošću i dugovječnošću, a ima i dar govora.
Foto: Freepik
U kineskoj kozmogoniji stvoritelj kozmosa je P’an Ku, koji se prikazuje ili kao patuljak s dva roga na glavi ili sa zmajevom glavom i tijelom zmije. Prema jednoj verziji mita, on je “prethodnik neba i zemlje i svega što živi i kreće se i sve ima njegov dah”, a prema drugoj je potomak dualne snage prirode, yina i yanga, i ima zadatak iz kaosa stvoriti kozmos te nebo i zemlju. Najčešće se prikazuje sa simbolom yina i yanga u rukama, koji se još naziva i zmajev biser. Na nekim prikazima u jednoj ruci drži Sunce, a u drugoj Mjesec. U njegovom zadatku, koji je trajao 18000 godina, sudjeluju i četiri mitološke životinje: jednorog, feniks, kornjača i zmaj. Za to vrijeme oblikovao je Sunce, Mjesec i zvijezde, te nebo i zemlju, rastući iz dana u dan i tako povećavajući razmak između neba i zemlje. Kad je završio svoj posao, umire kako bi ono što je stvorio nastavilo živjeti. Od njegove glave nastale su planine, od daha vjetar i oblaci, a od glasa munja. Udovi su postali četiri strane svijeta, od krvi su nastale rijeke, a od mesa tlo. Njegova koža i kosa postali su biljke i drveće, a zubi i kosti – metali, kamenje i dragulji. Obrisi zmajeva tijela opisani su planinskim lancima i zavojitim rijekama; rijeke su vene zmaja, tlo zmajevo tijelo, a kamenje njegove kosti.
Tako je zmaj u svemu i svugdje je prisutan. Njegova se krljušt sjaji među drvećem, njegova rika čuje se u vjetru, a njegov rašljast jezik udara kao munja. Cijeli svijet leži u naručju zmaja. Zmaj pokreće kozmički dah chi na površini Zemlje. Njegov sveprisutni dah uvjetuje rezonanciju između nebeskih tijela i Zemljinih reljefnih oblika, tvoreći prostranu energetsku mrežu, pa je zmajevim dahom sve oživljeno.
Narodna predaja kaže da nekad davno na Zemlji nije bilo ni rijeka ni jezera, već samo Istočno more, u kojem su živjela četiri zmaja: Dugi zmaj, Žuti zmaj, Crni zmaj i Biserni zmaj. Jednoga dana, dok su se zabavljali u oblacima, zmajevi su vidjeli kako ljudi na zemlji usrdno mole za kišu, jer dugo je vremena vladala suša, usjevi su propadali i ljudi gladovali. Odlučivši im pomoći, zmajevi su otišli u nebesku palaču Cara od Žada da od njega izmole kišu. Nebeski car je obećao kišu, no niti nakon deset dana kiše nije bilo. Tada su zmajevi odlučili sami pomoći ljudima. Uzeli su vodu iz Istočnog mora u svoja usta, odletjeli na nebo i pustili da kao kiša pada na zemlju, donoseći ljudima spas. Kad je Car od Žada saznao što su učinili, kaznio je zmajeve tako što ih je zarobio ispod četiri planine. Iako zarobljeni, zmajevi nisu žalili što su pomogli ljudima. Odlučili su to i dalje činiti, pa su se pretvorili u četiri rijeke koje su potekle sve do mora. Tako su nastale četiri velike kineske rijeke: Heilung Chiang (Rijeka Crnog zmaja) na dalekom sjeveru, Huang He (Žuta rijeka) u centralnoj Kini, Ch’ang Chiang (Yangtze ili Dugačka rijeka) na jugu i Chu Chiang (Biserna rijeka) na krajnjem jugu.
Iako u kineskoj mitologiji postoji mnogo različitih zmajeva, mogu se izdvojiti četiri osnovne vrste:
Nebeski zmajevi (Tien Lung) su nosioci i čuvari nebeskih palača bogova.
Zračni zmajevi (Shen Lung) su zaduženi za vrijeme. Plove nebom, ali ih je zbog njihove prelijevajuće plavičaste boje vrlo teško jasno vidjeti. Upravljaju vjetrovima, oblacima i kišom, o čemu ovisi čitavo poljodjelstvo, stoga je narod jako pazio da ih ne povrijedi, jer ako bi se rasrdili ili osjetili zanemarenima, posljedica je bila loše vrijeme, suša ili poplava. Još i danas mnogi kineski gradovi imaju pagode pokraj jezera ili rijeka, gdje su ljudi nekad palili mirisne štapiće i molili se zmajevima. Blizu Pekinga nalazi se kapela Jezera Crnog zmaja, koja je bila rezervirana za carski dvor, a gdje su se svakog prvog i petnaestog u mjesecu vršili posebni obredi.
Foto: Ana Lazogreeva/peakpx.com
“Kišu treba očekivati kad se čuje rika zmajeva, čiji su glasovi nalik na zvuk koji nastaje udaranjem po bakrenim posudama. Njihova slina može proizvesti sve vrste mirisa. Od njihovog daha nastaju oblaci, iza kojih skrivaju svoja tijela. U današnje vrijeme, na rijekama i jezerima, ljudi ponekad vide pandžu i rep, ali glava se ne može vidjeti. Ljeti, poslije četvrtog mjeseca, zmajevi podijele regije između sebe i svaki od njih ima svoje područje. To je razlog zašto u razmaku od nekoliko hektara može biti potpuno različito vrijeme: kiša i čisto nebo. Nadalje, česte su teške kiše i oni koji govore o njima kažu: ‘Dobra vlažna kiša je nebeska kiša, nasilna kiša je zmajeva kiša.’” (Wang Fu)
Zmajevi zemlje (Ti Lung) upravljaju izvorima, rijekama i jezerima. Skrivaju se u veličanstvenim palačama duboko ispod vodenih tokova. Zimu provode pod zemljom, a njihov ponovni dolazak najavljivan je grmljavinom i proljetnim kišama. Mnoge kineske bajke govore o ljudima koji su znali biti odvedeni u njihove podvodne palače gdje bi dobili posebne darove. Zmajevi čuvari blaga (Fu Tsang Lung) čuvaju dragocjeno blago zakopano u zemlji. Vjeruje se da žive u špiljama duboko u utrobi Zemlje. Svaki od ovih zmajeva ima magični biser. Zmajev je biser simbol mudrosti, istine i besmrtnosti, a također i simbol chija, kozmičke stvaralačke energije.
Kineski zmaj kao simbol
Istovremeno podzemna, vodena i nebeska životinja, zmaj u sebi ujedinjuje različite snage. Kao zmija s krilima, simbol je božanskog jer predstavlja spoj neba i zemlje, ujedinjujući obličja zmije (zemlja) i ptice (nebo).
Kao vladar vodenih predjela, zmaj predstavlja yin, zemaljski, ženski, pasivni princip, dok kao gospodar groma i kiše predstavlja yang, nebeski, muški, aktivni princip. Širenje grmljavine je širenje yanga, oplođujuće životne energije koja potiče bujanje vegetacije i predočava se zelenim zmajem, koji odgovora proljeću i istoku. Praćen kišom i grmljavinom, zmaj se penje ka nebu za vrijeme proljetnog ekvinocija, a povlači se iz svijeta u vrijeme jesenjeg ekvinocija.
Taoisti dovode u vezu vodu, zmaja i Tao. Lao Tzu kaže: “Voda je nešto najslabije i najmekše od svega. Ipak, ona pobjeđuje najmoćnije i najtvrđe. Ona suptilno prodire posvuda, bez buke, bez napora.” Voda svojom prodornošću podsjeća na Tao koji prožima sve, pa je u tom smislu zmaj koji donosi kišu simbol neizmjernog, neizrecivog Tao.
U taoizmu se govori da svaki zmaj ima 117 ljuski, od kojih je 81 (9 x 9) ispunjena yang energijom, a njih 36 yin energijom (6 x 6). Takav omjer yina i yanga imaju svi kineski zmajevi, osim nebeskih zmajeva koji imaju samo yang energiju.
U I chingu prvi heksagram – Kreativnost (Ch’en) sastavljen je od dvaju istih trigrama koji predstavljaju nebo, odnosno pokretačku, stvaralačku snagu neba. Kroz dva trigrama neba, nebo iznad i ispod, nagoviještena je veza između početka i kraja, što je u objašnjenju šest crta heksagrama opisano kroz šest etapa promjene, počevši od potencijalnog, “neobjavljenog, skrivenog zmaja do lebdećeg zmaja, preko zmaja u poljima, vidljivog, zmaja u skoku i letu.” Tako zmaj simbolizira kozmičku mijenu i manifestacija je principa Tao koji se nalazi u pozadini kineske filozofije, a izražava se kroz oprečne pojmove yin i yang. Simbol je i stvaralačkog demijurškog principa, božanske moći i duhovnog zanosa, on je nešto tajanstveno, magično i veoma moćno. Zato je usporediti nekoga sa zmajem najveći kompliment, jer znači da se radi o čovjeku koji je hrabar i mudar, koji se bori i nadvladava prepreke sve dok ne postigne uspjeh.
Zbog toga je zmaj i simbol vladara u Kini, a predstavlja vladarske funkcije koje osiguravaju red i pravedan društveni poredak. Najviša počasna titula za cara bila je “Pravi zmaj”, a pridjev zmajev koristio se u nazivu svega što je imalo veze s njegovim životom i službom. Tako je carevo lice bilo “zmajevo lice”, njegove ruke “zmajeve pandže”, a njegovo dostojanstveno držanje i hod bili su “zmajev hod”. Njegovo je prijestolje bilo “zmajevo prijestolje”, pisalo koje je koristio “zmajev kist”, a njegova odjeća “zmajeva odora”.
Vjerovalo se da se zmaj pojavljuje na nebu prije rođenja cara, kao i velikih mudraca. Svako viđenje zmaja značilo je kineskom narodu potvrdu Neba da su Nebo i zemlja u harmoniji, da je carska vrlina izjednačena s vrlinom Neba i da njihov car dobro obavlja vladarsku dužnost. Vladar je uživao punomoć Neba dok god je dobro vladao, a zmaj je postao glavni simbol te punomoći, ukrašavajući carsku palaču, stolice pa čak i odjeću koju je car nosio. Biser u zmajevu posjedu simbol je mudrosti, pa je dobar car uvijek težio mudrosti, jer je spoj mudrosti i božanske moći osiguravao blagostanje kineskog naroda.
Danas kad je najveći dio dubokog simbolizma vezanog uz zmaja izgubljen, zmaj ipak ostaje u kineskoj kolektivnoj svijesti utisnut kao simbol nebeske zaštite, obilja i blagostanja pa je kao takav nezaobilazan u vrijeme tradicionalnih svečanosti, posebno proslave kineske Nove godine, kada se zmajevim plesom rastjeruju zle sile i osigurava sreća.
Autor: Sandra Marinac