Do prije godinu dana, kada biste vidjeli nekog da nosi masku, mogli biste da pretpostavite da je bolestan, ili možda čak malo čudan ili paranoičan.
Danas, zahvaljujući pandemiji, nošenje maske kako bi se spriječilo širenje Kovida-19 je “novo normalno” za mnoge ljude, piše Glas Amerike.
“Očekujem da će doći do trajnog efekta na navike koje smo prihvatili poput nošenja maske dok napuštate stan ili kuću. Ali, možda kako sjećanje na samu pandemiju bude blijedilo, tako će nestajati i ove navike”, kaže dr Barun Matema, docent epidemiologije na Univerzitetu Kolumbia u Njujorku.
Nisu svi Amerikanci prihvatili nošenje maske, posebno oni koji na maske gledaju kroz politička sočiva. Ali, pandemije su mijenjale javne navike i u prošlosti. Nošenje maski mnogo je raširenije u Istočnoj Aziji još od izbijanja SARS-a, virusnog respiratornog oboljenja, 2003. godine.
Međutim, stručnjaci sa kojima je razgovarao Glas Amerike sumnjaju da će mnogi Amerikanci nastaviti sa navikom nošenja maske i nakon pandemije.
“Pretpostavljam da će svaki put kada imamo sezonu gripa i prehlade više ljudi to činiti (nositi maske), ali ja to ne doživljavam kao običaj cijele nacije, potpuno novi, da smo spoznali naše puteve. Bilo je dovoljno teško natjerati ljude da to učine usred svih podataka i svih informacija u vezi sa pandemijom. Mislim da ćemo još toga gledati, ali mislim da to neće biti široko rasprostranjeno”, kaže dr Boris Lušnjak, dekan Škole za javno zdravlje Univerziteta u Merilendu.
Međutim, Lušnjak, koji je bio zamjenik američkog generalnog hirurga od novembra 2010. do septembra 2015. godine, očekuje da će rukovanje postati manje uobičajeno.
“Mogu da vidim kako će se u budućnosti, posebno tokom sezone prehlade i gripa, ljudi odstupiti od toga govoreći: ‘Hej, slušaj, hajde da mahnemo, poklonimo se jedni drugima, hajde da napravimo namaste. Uradimo nešto drugačije’. Tako da – da, mislim da će doći do kulturne promjene u vezi sa rukovanjem”, kaže on.
Generalno, Amerikanci bi mogli biti manje raspoloženi za dodirivanje, smatra dr. Aron Glat, portparol Američkog društva za infektivne bolesti (IDSA).
“Mislim da je lakoća kojom smo se grabili, grlili, dodirivali, rukovali se… Mislim da će doći do promjena u društvenoj praksi, u onome što se smatra prihvatljivim načinom da se pozdravi – možda, znate, udarac laktom, za razliku od čvrstog rukovanja i da možda se ljudi neće, znate, grliti i ljubiti sa drugim nepoznatim ljudima”, kaže Glat.
Ostali dugotrajni uticaji mogli bi biti da se očekuje viši nivo čistoće.
“Kada prođete kroz nešto poput pandemije, bez obzira na to kako se politički osjećate, to je prilično zastrašujući i nepredvidiv događaj. I osjećam da će se neke navike koje smo prihvatili, poput higijenskih navika, vjerovatno zadržati na nekom nivou napretka”, kaže Matema sa Univerziteta Kolumbia.
“Neke od ovih navika koje smo naučili, poput pranja ruku, uključujući nošenje maski, dezinfekcija površina, neke od ovih navika će se vjerovatno nastaviti”, kaže on.
A to bi mogla biti jedan od pozitivnih zaostavština pandemije.
“Mislim da postoji pojačan osjećaj svijesti o tome kako se određene bolesti mogu širiti. Ljudi neće prihvatiti … nečistoću ili lošu higijenu i možda će brisati stvari tamo gde u prošlosti ne bi pomislili. Možda će biti pažljiviji pri pranju ruku”, smatra Glat.
Industrije bi se takođe mogle promijeniti. Više preduzeća je počelo da radi bez papira i kontakata tokom pandemije; manje je računa za potpisivanje, restorani su odbacili jelovnike na papiru, a avio kompanije imaju nove standarde za pročišćavanje i filtriranje vazduha.
“Vidim da je najvažnija komponenta što će strana koja pruža usluge u svijetu reći ‘naučili smo da je čistoća važna, da je dezinfekcija važna i nastavićemo da radimo to u svom radnom okruženju. To su one vrste praksi koje mislim da će ljudi tražiti, a zapravo se određene industrije mogu oglašavati, govoreći: ‘Hej, mi to radimo na ovaj način, zašto ne dođete kod nas umjesto na neko drugo mjesto?'”, poručuje Lušnjak.
Još jedan dugoročni uticaj pandemije mogao bi biti to da će ljudi više ostajati kod kuće kada su bolesni.
“Ono o čemu smo ovde saznali je ljepota, ne u okolnostima u kojima su svi, ali svijet rada na daljinu zaista nam je otvorio nove mogućnosti da kažemo: ‘Slušajte, znate, trenutno se ne osjećam dobro’. Nekada je to uvijek bio znak slabosti”, kaže Lušnjak.
U post-pandemijskom svijetu na ostanak kod kuće vjerovatno će gledati kao na uslugu prema kolegama koji putuju i saradnicima i kao napor da se zaustavi širenje bolesti.