Foto: Pixabay
Kada pomislite na Antičku Grčku sigurno će vam prvo na pamet pasti filozofi i pisci, a ne bankari, premda su potonji imali veliku ulogu u njenom razvoju.
Ali da bi se razvila u jednu od najvećih civilizacija u to vrijeme, Antička Grčka morala je imati novac. Dobar dio tog novca dolazio je iz njenog finansijskog sistema koji je funkcionisao slično kao i današnji – zasnivao se na kreditima i međunarodnim transakcijama. Iza njega je stajala nova klasa moćnih ljudi koji su izdavali pozajmice privrednicima kako bi oni uvećavali svoj imetak.
Prvi bankari bili su sveštenici
Istini za volju, nije od početka bilo tako. Prvo su stari Grci svoj novac štedjeli u hramovima, koji su im služili kao banke. Taj novac navodno su štitili bogovi, ali i debeli zidovi u slučaju da mu je bila potrebna dodatna zaštita.
No, pošto se bogovi nisu mogli baviti prikupljanjem novca i pregovorima s ljudima, posao posrednika pripao je sveštenicima. Oni su prvo samo prihvatali i odlagali novac, ali su u jednom trenutku shvatili da mogu i da ga obrću, pa su počeli da ga pozajmljuju, uglavnom vlastima za finansiranje velikih projekata ili za vođenje ratova. Sami su određivali kamatu, dovoljno veliku da se ova sredstva konstantno uvećavaju. Tako je Atina, zahvaljujući dijelom i “njihovim” sredstvima, ušla u svoj zlatni vijek koji je trajao od 480. do 404. godine p.n.e. Taj period odlikovali su politička hegemonija, veliki ekonomski rast i kulturni procvat, razvoj demokratije i trgovine, kao i osnivanje i jačanje Atinskog pomorskog saveza.
Sa širenjem trgovačkih ruta po cijelom Mediteranu, stari Grci su shvatili da im je potrebna i druga vrsta bankara, koji će služiti građanima, a ne samo vlastima. Tako su se pojavili “stoni bankari” (trapezitai), koji su se u početku bavili uglavnom mjenjačkim poslovima. Međutim, ubrzo su počeli da primaju i depozite i da izdaju veoma kompleksne zajmove. Vremenom su počeli da posreduju i u plaćanjima između ljudi koji posluju u udaljenim gradovima.
Od roba do bogataša
Možda i najilustrativniji primjer kako je funkcionisao privatni bankarski sistem u Atini i kolike mogućnosti je on nudio običnim ljudima predstavlja čovjek po imenu Pasion. On je bio rob iz Sirije koji je karijeru započeo kao činovnik u banci u popularnoj luci Pirej. Zahvaljujući svom velikom talentu za rad s novcem, zaradio je ne samo slobodu već i veliko bogatstvo.
Preuzeo je banku u kojoj je radio i pročuo se kao najbolji bankar u Atini, kome su se rado obraćali i obični privrednici i bogataši, ali i država. Finansirao je čak i visokorizične poduhvate kao što su bile plovidbe ka Crnom moru u potrazi za žitom.
Očigledno je imao mali udio nenaplativih kredita čim je mogao da širi biznis i na druge djelatnosti. Otvorio je fabriku štitova koje je često i poklanjao vojsci. Potom je počeo da investira u nekretnine, čime je značajno uvećao svoje bogatstvo.
Kada je već zašao u, za to vrijeme, pozne godine, počeo je da traži nasljednika. Iako je imao dva sina, prepoznao je talenat za finansije u jednom robu, te je njemu prepustio posao. Dalje vođenje posla nadzirala je njegova žena, koja se poslije Pasionove smrti udala za čovjeka kome je on prepustio posao, nastavivši da vodi računa o porodičnom poslu. Navodno je i uništavala neke dokumente koji nisu išli u prilog priči kako je Pasionova porodica sve radila po propisima. Izgleda da je i u to vrijeme važila ona čuvena “samo me ne pitaj kako sam zaradio prvi milion”.
Upravljanje rizikom
Finansijski alati koje su razvili stari Grci, poput pozajmljivanja s kamatom ili koncepta državne blagajne, poslužili su kao temelj za izgradnju savremenog finansijskog sektora.
Bankari poput Pasiona bili su svjesni da je pozajmljivanje novca kompleksan posao koji zahtijeva i druga znanja osim matematičkog. Oni najuspješniji posjedovali su talenat za ono što danas zovemo “upravljanje rizikom”. “Stoni bankari” su, naime, umjeli da procijene koliko je neki kredit rizičan i da mu, u skladu s tom procjenom, odrede dovoljno visoke kamate kako bi osigurali svoj posao.
Posjedovali su vrlo detaljnu evidenciju o svim korisnicima svojih usluga, kao i ugovore koji su vremenom prerasli u pravni okvir za regulisanje finansijskih poslova. Ali ono što ih posebno izdvaja je činjenica da su omasovili običaj obrtanja novca, umjesto čuvanja ili ulaganja istog u nekretnine.
Izvor: Greek Reporter/Bif.rs