„Nikako ne ide! Ne mogu staviti sliku na Facebook stranicu grada“, komentirala je tinejdžerka koja se odmah htjela odazvati apelu s improvizirane pozornice na livadi parka na zagrebačkoj Savici gdje se danas prosvjedovalo protiv gradnje crkve na ovoj lokaciji. „Obrani park, obrani grad“ bio je slogan koji je okupio više od dvije tisuće ljudi koji su se zbog jakog sunca raštrkali po parku tražeći hlad pod krošnjama drveća u srcu zagrebačkog naselja čiji stanari već deset godina vode bitku s Gradom Zagrebom da Župi bl. Alojzija Stepinca nađe prikladniju lokaciju za župni dvor.
MELISA SKENDER
„Gle, ni meni ne prolazi“, komentirala je druga djevojka iza naših leđa pa zaključila kako je Grad vjerojatno blokirao „postanje“. Kako je to zaključila, pitamo, a ona nam pokazuje na svojem mobitelu niz komentara iznad kojih ne stoji – ništa. Obje su odrasle u kvartu i prvi put su na nekom prosvjedu.
Najveći broj ljudi sklonio se pod krošnje drveća, a nekih od tih krošnji, ukoliko se projekt gradnje crkve uistinu izvede, više neće biti (FOTO: Lupiga.Com)
„Super je! Baš je puno ljudi. Mislim da je to važno, da se vidi koliko ima nas kojima je stalo do toga da park ostane“, spremno odgovara Mia. Druga djevojka nam ime nije željela otkriti. Ne želi davati izjave za medije, kaže. Za to vrijeme na pozornici su se redali njihovi susjedi.
„Naš je slučaj ogledni primjer kako se u gradu izigrava demokracija. Mi se ovdje u kvartu borimo već deset godina da se ne uništava park i da se za gradnju crkve pronađe prikladnija lokacija, a gradska uprava je gluha i slijepa na naše dopise, molbe, žalbe. Nije ovdje pitanje samo gradnje crkve nego otimanja javnog prostora od građana i to nije jedini primjer“, upozorila je Nevenka Trumbetaš Bakić, profesorica matematike u srednjoj školi, što nam je otkrila kad smo komentirali njen nastup.
Ritam prosvjeda (FOTO: Lupiga.Com)
„Navikla sam govoriti pred publikom, ali ovo mi je prvi put da sam na pozornici. Od početka sam se uključila u inicijativu za obranu parka jer važno je biti aktivan građanin i zalagati se za svoja prava, a to govorim i djeci u školi“, rekla je profesorica koju nismo dugo uspjeli zadržati pred diktafonom jer su je oteli njeni učenici, sada već studenti, a koji su bivšoj profesorici željeli čestitati na održanom govoru.
„Vjernicima crkva treba, ali svima nama, ima nas 10.000 u kvartu, treba park. Postoji toliko drugih lokacija na Trnjanskoj Savici koje su obrasle u korov i ničemu ne služe. Postoji rješenje, ali gradski birokrati žele izazvati razdor, gradski birokrati zaboravljaju da mjesto gradnje crkve ne može nikako biti mjesto razdora“, za to je vrijeme svoj je govor već držao drugi kvartovski aktivist,Igor Kramarić. Glas mu je tu i tamo zadrhtao u borbi s tremom, ali glasna podrška publike svakako je pomogla.
„Zašto ovakve ljude nemamo u politici“, komentirala je jedna umirovljenica koja je iza pozornice došla tražiti prosvjedni plakat manjeg formata.
U parku je postavljeno više transparenata s vrlo jasnim porukama (FOTO: Lupiga.Com)
„Znate, ja sam stavila jedan na pano u našem ulazu ali nije stajao niti cijeli dan. Netko ga je skinuo. I sad bih baš voljela staviti novi, a na sljedećem sastanku kućnog savjeta ću pitati, ne tko ga je skinuo, jer znam tko ga je skinuo, nego zašto“, objasnila je i ostala razočarana jer malih plakata više nije bilo. Razgrabili su se.
„Sram vas bilo!“ orilo se iz publike na poziv druge umirovljenice, Nade Vignjević, koja je mladima i djeci objasnila da gradnja crkve usred parka nije nikakva demokracija. Otvoreno se moglo čuti i kako druge lokacije u kvartu na kojima bi se mogla izgraditi crkva, ne odgovaraju nekima, jer se radi o parcelama koje se može prodati za “fine novce”.
“Sram vas bilo” – poruka Nade Vignjević vlastima (FOTO: Lupiga.Com)
„Ljudi koji vode grad moraju slušati građane čije novce troše“, o biti demokracije mogli su okupljeni čuti od Liliane Stanić koja se na pozornicu popela nakon toga. Predstavila se kaovjernica koja odlazi u crkvu, ali ne želi da se zbog gradnje ruši 25 stabala u parku, stabala kojima je trebalo punih 25 godina da razgranaju krošnje ispod kojih se sklonila većina prosvjednika. Neki su ponijeli i dekice.
Koliko se ljudi skupilo u parku policajci koje smo također pronašli u hladu nisu nam mogli ni otprilike reći. Teško je, kažu, dati bilo kakvu procjenu kad nema prodaje ulaznica.
Redovi za potpisivanje peticije bili su na sva tri punkta na kojima se ona mogla potpisati (FOTO: Lupiga.Com)
Oko parka su bila postavljena tri punkta na kojima se mogla potpisati peticija protiv bilo kakve nove gradnje u parku, no i to će teško biti pouzdan podatak o broju prosvjednika jer ispred svakog je punkta do samog kraja službenog programa u 14 sati bio popriličan red, pa se nije svima dalo čekati.
„Mi ćemo komunicirati da je kroz park prošlo nešto više od 3.000 ljudi“, rekao nam je Sanjin Đukićkoji je ispred Inicijative bio kontakt za medije. Prije nastupa Dunje Knebl vatreni je govor, kako to i priliči njezinoj dobi, održala 29-godišnja Petra Barl, a nakon poznate kantautorice pozornicu su stanari Trnjanske Savice prepustili gostima, Ivi Marčetić iz Prava na grad i Bernardu Ivčiću iz Zelene akcije koji su pomogli i oko organizacije skupa.
Iva Marčetić iz Prava na grad i Bernard Ivčić iz Zelene akcije (FOTO: Lupiga.Com)
„Tko to laže da građani Zagreba žele igru svjetla i vode umjesto kanalizacije i vodovoda, sportske arene umjesto javnih bazena? Želimo više demokracije u ovom gradu i da se njime bolje upravlja. Stvari se mijenjaju, i kad grad ne odgovara, građani se dižu u očuvanju onoga što bi grad trebao čuvati. Stvari se mogu mijenjati kada se uporno i iskreno boriš za zajednički interes“, rekla je Iva Marčetić, a s njom se slaže i Tajana koja je na prosvjed došla čak iz Rijeke.
„Malo ljudi prosvjeduje jer misle kako time ionako ništa ne mogu promijeniti ali ja ne mislim tako. Bila sam i na prosvjedima u Varšavskoj, pa iako se tamo na kraju izgradio trgovački centar ostat će zabilježeno da su ljudi koji u gradu žive bili protiv toga. Mora se negdje čuti i naš glas“, smatra ova Zagrepčanka koja je u Rijeku preselila prije nekoliko godina.
Svako drvo dobro je došlo kao zaklon od jakog sunca (FOTO: Lupiga.Com)
„I konačno, treba biti uporan. Ništa se ne postiže preko noći. Evo, najbolji je primjer ovo što se dogodilo na Srđu. Njima su trebale godine da dobiju tu bitku, ali nisu se povukli pred prvom preprekom i upornost se na kraju isplatila“, zaključuje naša sugovornica. Primjer Srđa, a koji demantira sve koji misle da je građanski aktivizam uzaludan, spomenuo je u svojem govoru i Bernard Ivčić iz Zelene akcije.
„Pogledajte primjer Srđa, nikada nije kasno da se ispravi nepravda i to je svima jasno osim zagrebačkom gradonačelniku. Za ovo je odgovoran Grad. Grad je odlučio da se u jednom uređenom parku gradi crkva. Za koga onda čuvaju sve one druge neizgrađene parcele u naselju, za koje kumove? Park je da se u njemu igraju djeca, a ne da se s njim igraju moćnici“, rekao je Ivčić pa spomenuo i zvonik od 45 metara s kojeg bi trebala odzvanjati zvona svakih sat vremena. Prema planu, vrh zvonika bit će perforiran kako bi zvonjava bila još glasnija.
Ogledni primjer koliko će visok biti zvonik (FOTO: Lupiga.Com)
„Valjda zato da nadglasa i nadvisi džamiju u kvartu preko puta“, cinično je to komentirala jedna prosvjednica dok se nasred livade spremao performans kojim se željelo prikazati koliko bi visok trebao biti zvonik u parku. Vjetar je pomalo kvario predstavu kad su, praćeni bubnjevima Zlih bubnjara aktivisti iz kvarta počeli odmotavati uže na vrhu kojeg su privezali više velikih jarko-crvenih balona.
Po jedan ljubičasti bio je privezan na svakih pet metara. Iako se baloni nisu vinuli ravno u zrak već su nošeni vjetrom vrludali uokolo, postalo je prilično jasno kako bi se crkveni toranj trebao izdići znatno iznad svih okolnih zgrada visinom koja ih gotovo dvostruko premašuje. Megalomanski je bila riječ koja se među okupljenima pri tome najčešće spominjala.
Zna se čemu park treba služiti (FOTO: Lupiga.Com)
Uslijedili su nastupi Mikija Solusa, Šumskog i Kawasaki3pa u akustičnoj verziji. Vibrice iDrum’n’bijes su nastupili ranije, kad su se prosvjednici tek okupljali u parku. Razgledali smo izložbu dječjih crteža nastalih u radionici koja se smjestila na livadi, u hladu. Netko je nacrtao Snoopyja i još nespretnim rukopisom napisao „Delaj negdje drugdje“ misleći vjerojatno na hiperaktivnog gradonačelnika.
Svako je drvo predviđeno za rušenje na sebi imalo natpis; „Ne poželi park bližnjega svoga, nisam za ogrjev“, a bilo je i maštovitih transparenata iz kućne radinosti poput onoga „Eci, peci, sad otimaš djeci“. Samo dan uoči izbora popularnost gradonačelnika barem se u parku na Savici srozala ispod svakog izbornog praga.
Zašto je ono protiv čega se građani bune prljava igra, Lupiga je već pisala (FOTO: Lupiga.Com)
„Ovo je politički skup“, bunio se bivši HDZ-ov vijećnik Mjesnog odbora Trnje kod jednog od punktova na kojima se potpisivala peticija. Iako stanari Trnjanske Savice nisu političari niti imaju tih ambicija. Ipak, ne možeš samo šutjeti kad se politika odluči uplesti u svakodnevni život i srušiti drveće pod kojim hvataš hlad na klupici dok djeca jurcaju livadom. Tada moraš i ti stati na pozornicu, uzeti mikrofon i jasno reći – ne damo!
Lupiga.Com