Foto: Pixabay
Nova studija pokazuje da mačke pokazuju znake tuge nakon što je drugi kućni ljubimac preminuo u domaćinstvu.
Nakon gubitka, mačke su provodile manje vremena igrajući se, jedući i spavajući, a više vremena skrivajući se ili tražeći pažnju.
Ponašanje „tugovanja“ je takođe povezano sa emocionalnom uključenošću čovjeka koji brine o njemu.
Inače mačke, navodi Psychlogy Today imaju lošu reputaciju kada je u pitanju njihov emocionalni opseg. Pored pozitivnih emocija, poput radosti ljenčarenja na suncu, često nije lako uočiti mnoge druge emocije kod maca, osim, možda, ogorčenosti i povrijeđenog ponosa, prenosi N1.
Uobičajeni kontrast je sa psima, čiji se emotivni raspon proteže od lojalnosti, razočaranja, ljubomore, tuge…
Ali, prema novoj studiji, čini se da mačke imaju znatno složeniji emocionalni život nego što dozvoljavaju da se vidi.
Kako piše ovaj medij, izgleda da mačke pokazuju znake tuge nakon što drugi kućni ljubimac premine u domaćinstvu.
Što je još više iznenađujuće, ovaj drugi ljubimac ne mora biti još jedna mačka; možda je čak i pas.
Već neko vrijeme je poznato da pojedine životinje (posebno one koje žive u blisko povezanim društvenim grupama, kao što su majmuni ili delfini) pokazuju ponašanje nakon smrti nekog drugog, koje bi se opravdano moglo uporediti sa tugom.
Šimpanze, na primjer, često čuvaju tijelo pokojnika.
Čini se da psi takođe pokazuju vrlo specifično ponašanje nakon smrti drugog psa u domaćinstvu: manje vremena provode spavajući, jedući i igrajući se, a više vremena sami ili tražeći pažnju svog njegovatelja.
Ovo je upravo obrazac ponašanja koji je primijećen kod mačaka nakon gubitka drugog kućnog ljubimca u domaćinstvu: one provode znatno manje vremena igrajući se, jedući i spavajući, a više vremena na skrivanje ili pak na neki oblik ponašanja traženja pažnje.
Veličina uzorka studije je bila prilično velika: uzeto je u obzir 412 kućnih mačaka, i postojala je vrlo direktna korelacija između snage ponašanja „tugovanja“ – to jest, izbjegavanja igre i spavanja i ponašanja koje traže pažnju – i bliskost preživjele mačke i preminulog ljubimca.
Uticaj tuge ljudskih staratelja
Bez obzira na to, još uvek postoji izvjesna nejasnoća o tome kakav zaključak možemo izvući iz ovih zapažanja.
Autori ove studije priznaju da je „tugovanje“ takođe povezano sa emocionalnom uključenošću čovjeka koji brine o njemu, što ukazuje da može biti uključena prilična količina antropomorfizacije.
Drugo moguće objašnjenje je da se ponašanje mačaka nije promijenilo kao rezultat gubitka drugog kućnog ljubimca, već kao rezultat tuge čovjeka koji brine o njemu.
Ovo bi objasnilo korelaciju između “tugovanja“ i emocionalne uključenosti čovjeka koji brine o mački.