Foto: Ross Wanless
Ptica bjelogrli pjetlić izumrla je prije 136.000 godina kada je njen dom na koralnom ostrvu potonuo pod valove. Zatim je opet evoluirala.
Nalazeći se uz jugoistočnu obalu Afrike, sjeverno od Madagaskara, koralana ostrva Aldabra dom su skromne, ali zapanjujuće ptice koja je dvaput evoluirala.
Bjelogrli pjetlić na prvi je pogled prilično neugledna ptica. Otprilike je veličine kokoši, s pjegavim sivim leđima, hrđavo crvenom glavom i prsima te bijelim grlom. To je podvrsta bjelogrlog štipavca (Dryolimnas cuvieri) i jedina je živuća ptica koja ne leti u Indijskom okeanu.
Studija iz 2019. objavljena u časopisu Zoological Journal of the Linnean Society ispitala je fosilne zapise ove ptice u Aldabri i pronašla dokaze o bjelogrlom pjetliću prije nego što je ostrvo potopljeno pod valove prije 136.000 godina. Ovaj je događaj izazvao “gotovo potpuni preokret u fauni”, rekao je u tadašnjoj izjavi glavni autor Julian Hume, paleontolog iz Prirodnjačkog muzeja u Londonu.
Ilustracija izumrle podvrste pjetlića, foto: Wikipedia
Ova poplava, koja je trajala do prije otprilike 118.000 godina, rezultirala je izumiranjem podvrste neletećih pjetlića, ali onda se dogodilo nešto izvanredno.
Kad je ostrvo ponovno izronilo, bijelogrli pjetlić ga je ponovno kolonizirao i započeo svoju evoluciju kako bi ponovno postao nesposoban za let. Istraživači su otkrili da su fosili nogu s pjetlića koji datiraju prije oko 100.000 godina bili teži i robusniji od onih s bjelogrlih pjetlića. Prema autorima studije, to ukazuje da su pjetlići na ostrvu postajali sve teže i gubili sposobnost letenja.
Čini se da je mogućnost neletenja korisna osobina u ovom okruženju. Ove ptice polažu jaja na tlo, pa im jake noge za trčanje uokolo nakon izlijeganja mogu pomoći da prežive. “Kako rastu, posljednja stvar koja se razvija u ovim pticama su prsni mišići i mišići krila”, rekao je Hume.
Izgubivši ponovno sposobnost letenja, ova ptica je dvaput evoluirala, „dižući se iz mrtvih“ kroz proces koji se naziva “iterativna evolucija” — gdje jedna vrsta izumire, ali onda dolazi druga i razvija iste osobine da postane gotovo identična onoj koja je izgubljena.
“Ne postoji niti jedan drugi slučaj koji mogu pronaći da se ovo dogodilo, a da imate zapis o istoj vrsti ptice koja dva puta ne leti”, rekao je Hume. “Nije to bilo kao da su dvije različite vrste kolonizirale i postale neleteće. Ovo je bila ista ptica svojih predaka.”