Kako nikakvog dokaza – osim priča – u prilog teoriji o postojanju Amazonki nije bilo, pitanje je i dalje ostalo otvoreno: jesu li one uistinu postojale?
Ono što već stoljećima uzbuđuje mušku maštu neustrašive su Amazonke. One su postale legendom još u Aleksandrovo vrijeme. U Kini, Egiptu i Africi postoje izvješća o neustrašivim ženama ratnicama. Dugo su povjesničari legende o Amazonkama odbacivali kao obična maštanja. Neki kažu iz razloga štoje država neustrašivih žena za ondašnje društvo bila nezamisliva. Ali tome proturječe grobni nalazi na Crnom moru i Ukrajini gdje su pronađeni grobovi žena koje su pokopane u punoj ratnoj spremi.
Amazonka = bez dojke
Uistinu neuobičajena legenda o ženama ratnicama plijenila je pažnju dugi niz godina među istraživačima. Njihovo ime je još jedna interesantna stvar. Prema Herodotu («otac povijesti») ime Amazonke potječe od skitske riječi koja označava «ubojice muškaraca». Neki misle da je nastalo iz cerkeške riječi koja označava «one koji obožavaju Mjesec» (Amazonke su štovale Artemidu – božicu Mjeseca), no ona najraširenija teorija, iako kriva, dolazi od same grčke riječi «amazos» što znači bez dojke, budući da su Amazonke prema predaji mladim djevojkama ili spaljivale ili amputirale desnu dojku kako im ne bi smetala pri rukovanju lukom i strijelom ili kopljem, no kriva je iz razloga što se žena može služiti tim oružjem jednako dobro bez takve amputacije.
Kao paradoks raširenom patrijarhalnom društvu imale su poseban i vrlo selektivan odgoj. Kako su u plemenima živjele samo žene – jednom godišnje su pozivale muškarce iz obližnjeg plemena u svrhu razmnožavanja. Muška djeca rađana iz tih veza su prognana očevima ili osuđena na smrt, dok su se ženska djeca već od malih nogu obučavala za životnu ulogu ratnice.
Mit ili stvarnost?
U 15. stoljeću Kolumbovim otkrićem novog kontinenta oživljena je legenda zbog njegovih navoda da je naišao na otok nastanjen samo ženama i time mislio da je našao izvorište grčkim legendama, no pomnija istraživanja područja rijeke Amazone, i okolnih teritorija nije dala nikakvog ploda. Lažna uzbuna ili..?
Kako nikakvog dokaza – osim priča – u prilog teoriji o postojanju Amazonki nije bilo, pitanje je i dalje ostalo otvoreno: jesu li one uistinu postojale?
Posljednjih godina arheolozi i istraživači imali su dosta uspjeha u rješavanju te drevne misterije. Na prostorima bivšeg Sovjetskog Saveza otkriveno je nekoliko bogatih arheoloških nalazišta koja se pripisuju Skitima, nomadskom i ratničkom narodu koji je imao vrlo razvijenu izradu borilačkog oružja i zlatnog nakita. Posebno je dragocjeno otkriće ostataka naselja i grobnica, koji se pripisuju ženama-ratnicama. Lokalitet se nalazi u blizini Pokrovke (Rusija) gdje je oko 600. godine prije nove ere živjelo jedno pleme “Amazonki”. Na lokalitetu je nađen velik broj ostataka oružja koje su u čestim ratničkim pohodima koristile pripadnice ovog opasnog plemena.
Pronađeno je 40 grobova žena, od kojih nekoliko je sadržavalo stvari netipične za ženu tog doba – oklopi i razno oružje poput strelica, noževa i mačeva koji su ukazivali na čestu upotrebu, što isključuje mogućnost da su to bili simbolični predmeti korišteni u ritualne svrhe. Jedino odstupanje ovog oružja pronađenog u grobovima žena je da je drška noževa i mačeva bila nešto manja od onih pronađenih u grobovima muškaraca, vjerojatno zbog činjenice da su žene imale manje šake te im se tako olakšalo rukovanje.
Moglo bi se zaključit da se to oružje koristilo za lov divljih životinja, no grobovi Amazonki su sadržavali kožu i kosti ovaca, konja i deva, ali nigdje nije bilo kosti divljih životinja. Što daje naslutiti da Amazonke nisu bili lovci, nego uzgajivači.
Još jedno otkriće bile su tetovaže na ostacima raspadnute kože i kod muškaraca i kod žena. Prema mnogim izvorima ratnici su izrađivali posebne tetovaže nakon svakog ubijenog neprijatelja. Pronađene tetovaže variraju od životinjskih totema do lubanje prekrižene kostima.
Legenda kaže da su se svega dvaput godišnje udostojile sastati s muškarcima kako bi se pobrinule za potomstvo. Priče kažu kako je jedenog lijepog dana Aleksandra Velikog posjetila markantna žena u pratnji još 300 djevojaka, te mu saopćila kako želi od njega dijete iako joj se pričinio nizak i mršav.
Nosila je štit u obliku polumjeseca i otkrivenu plosnatu lijevu dojku. Bila je to Talestri, vladarica Amazonki. Što se te noći događalo ostalo je skriveno velom povijesti, tek je kasnije rimski povjesničar opisao kako je četrnaest dana trajalo druženje lijepih djevojaka i najboljih Aleksandrovih ljudi.
Ako bi ima se nakon takvih druženja dogodio dječak jednostavno bi ga poslale ocu ili ga ubile. S velikim su oduševljenjem dočekivale kćeri.
Danas su Amazonke sinonim za hrabre, neustrašive djevojke koje na sebi svojstven način traže svoje mjesto pod suncem.