 je područje jugozapadne Azije (aluvijalna ravnica između rijeka Tigris i Eufrat, u Iraku i Siriji) koje se smatra jednim od najvažnijih područja u istoriji čovječanstva – kolijevkom zapadne civilizacije.){kind=link}
Mezopotamija / Mesopotamija (prijevod od staroperzijskog Miyanrudan “Zemlja između dvije rijeke” ili aramejskog naziva Beth-Nahrin “Kuća dviju rijeka”) je područje jugozapadne Azije (aluvijalna ravnica između rijeka Tigris i Eufrat, u Iraku i Siriji) koje se smatra jednim od najvažnijih područja u istoriji čovječanstva – kolijevkom zapadne civilizacije.
Naslovna slika: Babilonska pijaca braka, Edwin Long, 19. stoljeće
Ova drevna civilizacija je bila sastavljena od pojedinačnih gradova-država koje su kontrolisali različiti vladari, a s vremena na vrijeme, napadali bi jedni druge i konačno završili pod jednom vlašću – sve dok se ljudi ne pobune, razdvoje, pa ponove cijeli proces iznova.
Prvi gradovi, točak, pisanje, astronomija, matematika, iskorištavanje energije vjetra, navodnjavanje, poljoprivredni razvoj, stočarstvo, filozofija i religija su samo neke od stvari koje su nastale u drevnoj Mezopotamiji.
5. Mezopotamija se smatra kolijevkom zapadne civilizacije
Viseći vrtovi u Babilonu, umjetnička rekonstrukcija Martina Heemskercka, 16. stoljeće
Mezopotamijsko područje je doživjelo procvat u razdoblju od 4000. p.n.e. do 1000. p.n.e. Različiti narodi koji su se smjenjivali dalvali su značajne doprinose razvoju – na sjeveru su bili Sumeri, Akadi, Asirci, a na jugu Babilonci.
Drevna Mezopotamija je mjesto gdje su se pojavili prvi gradovi na svijetu, oko 4000 – 3500 godina p.n.e. Ovo je bio prvi put u istoriji da je čovječanstvo usmjerilo napore da zadovolji potrebe cijele jedne veće zajednice.
Sumerima iz drevne Mezopotamije se pripisuje i najraniji oblik pisanja koji se pojavio ca. 3500 p.n.e. Ovo je bila jedna od glavnih prekretnica u razvoju zapadnih civilizacija jer je omogućila prenošenje informacija na udaljena mjeseta, a da se pri tome niko ne mora osljanjati na dobro ili loše pamćenje ljudi. Pismenost se u Mezopotamiji brzo razvijala, i ubrzo su se počeli praviti i kuporodajni ugovori, zapisivati zakoni, a čak su pravili i posebne zapise koji su služili za obrazovanje budućih pisara. Na kraju, ovo klinasto pismo je odgovorno i za neke od najvećih književnih djela u istoriji, kao što je na primjer “Ep o Gilgamešu” (2700 p.n.e.).
4. U Mezopotamiji je izumljen točak, sistem navodnjavanja, jedro, plug…
Jedrilice Mezopotamije
Prema istoričarima sa Univerziteta u Čikagu, U Mezopotamiji je izumljen točak (3500 p.n.e.). Ovaj izum je od vitalnog značaja za sve moderne civilizacije, jer točak koristimo za pokretanje svega – od automobila do najsitnijih satova.
Najznačajnija promjena u istoriji je pomak od nomadskog stila života prema prvim stalnim naseljima. Kako bi se brinuli o usjevima i stadima životinja, ljudi su morali živjeti na jednom mjestu. Ova promjena od lova i sakupljanja do sadnje i stočarstva se dešavala neovisno u mnogim krajevima svijeta, a u sjevernoj Mezopotamiji, proces se dogodio tokom razdoblja 10.000-6.000 prije nove ere. U području je padalo dovoljno kiše da rastu usjevi, a u regiji je bilo i dosta divljih biljaka i životinja koje su na kraju pripitomljene. Do 5.800-te godine prije nove ere, ljudi su živjeli u južnim ravnicama Tigrisa i Eufrata. Zemljište je bilo iznimno plodno, ali kiše nije bilo dovoljno da rastu usjevi. Tada je došlo do još jedne prekretnice u napretku civilizacije – izumljeno je navodnjavanje, i ovi problemi su riješeni.
Jedro je bilo još jedan od izuma koji danas shvatamo olako. Ovaj izum je bio jako važan za razvoj prvih gradova-država duž rijeka Tigrisa i Eufrata. Brodovi koji su koristili jedra mogli su prevoziti robu na drugo mjesto mnogo brže. Jedro je omogućilo procvat trgovine.
Jedan od najvećih tehnoloških napredaka pripisuje se jednom od tako jednostavnih izuma – plugu. Plug je uveo revoluciju u poljoprivredu tako što je omogućio da se dva jako teška zadatka obave istovremeno – sjetva i oranje. Zahvaljujući plugu, hrane je bilo u izobilju, a gdje ima dosta hrane, tu se automatski povećava i broj stanovnika.
Mezopotamija je bila dom mnogim izumima koji su značajno promijenili svijet. Oni su napredovali na svim poljima, od poljoprivrede, pa sve do medicine.
3. U Mezopotamiji je nastala filozofija
Ptahhotep, prvi poznati filozof na svijetu
Suvišno je uopšte i pisati o tome koliko je filozofija imala utjecaj na razvoj civilizacije, zato nije ni čudno da se rodila upravo u kolijevki civilizacije.
Korijeni filozofije se mogu pratiti natrag sve do rane mezopotamske mudrosti, koja je bila osnova etike, dijalektike, dijaloga, epske poezije, folklora, pjesama, proze i poslovica. Babilonci su bili i prvi narod na svijetu koji počeo misliti ‘izvan kutije’, to jest, izvan empirijskog promatranja. Babilonci su razvili i najraniji oblik logike, koji je kasnije imao značajan utjecaj na starogrčku filozofiju i helenizam.
Iako se smatra da se filozofija prvobitno razvila u Mezopotamiji, mnogi istoričari smatraju da je Ptahhotep, ili Ptah-Hotep, bio prvi ‘pravi’ filozof na svijetu. On je bio egipatski vezir koji je živio u 25. stoljeću prije nove ere. Ptahhotepovom unuku, Ptahhotep Tshefi, se tradicionalno pripisuje prva zbirka mudrih izreka na svijetu, poznata kao Maksime Ptahhotepa, a na početku zbirke piše da je autor svih izreka njegvo djed, vezir Ptahhotep.
2. Sveštenici su bili moćniji od kraljeva
“Kraljica noći” (Ištar, sumeranski: Innana), 1792. – 1750. pne.
Prvi pisani trag o religiji dolazi upravo iz Mezopotamije. U to vrijeme se vjerovalo da je svijet ravan disk, okružen ogromnim praznim prostorom, a iznad njega se nalzio raj.
Ljudi su u drevnoj Mezopotamiji obožavali stotine bogova, svaki bog/božica je imao/la svoje ime i svoju sferu djelovanja. Svaki grad je imao svog boga ili božicu, a mnogi su bili povezani s raznim profesijama – poput pisara i graditelja. No, samo nekoliko bogova – oni koji kontrolišu glavna carstva svemira, kao što je nebo, sunce i zrak – su smatrani glavnim božanstavima. Anu je bio otac bogova i bog neba, Enlil je bio bog zraka, Utu bog sunca i gospodar istine i pravde, Nanna je bog Mjeseca, Inanna je božica ljubavi i rata; Ninhursag božica zemlje, a Enki je bio bog pitke vode, kao i gospodar mudrosti i magije.
Iako su svi generalno služili i cijenili ove velike bogove, većina ljudi nije osjećala posebnu konekciju s njima. Svi su imali svog osobnog Boga – neka vrsta anđela čuvara – koji je štitio pojedince i zalagao se za njih pred ‘glavnim bogovima’.
S druge strane, sveštenici su cijeli svoj život posvećivali obožavanju. Bogovi drevene Mezopotamije se nisu previše brinuli o ljudima, pa su sveštenici morali obavljati razne rituale i žrtvovanja kako bi im skrenuli pažnju i zamolili ih za pomoć. Pošto su bogovi bili vlasnici svega, sveštenici su bili njihovi predstavnici – a ovo ih je učinilo najmoćnijim ljudima na Zemlji – njihovo mišljenje i odluke su se cijenile više od bilo kojeg drugog čovjeka, uključujući ljekare, pa čak i kraljeve. Upravo se u Mezopotamiji razvila prva sveštenička klasa na svijetu (kakvu vidimo i danas).
1. U Mezopotamiji su brojevi dobili svoju vrijednost, a sat je podijeljen na 60 minuta
Tablet iz Mezopotamije (ca. 3000 p.n.e.): sadrži izračune sirovina potrebnih za proizvodnju različitih proizvoda od žitarica, uključujući i različite vrste piva.
Tokom prvih godina pisane istorije, u drevnoj Mezopotamiji se eksperimentisalo sa načinima brojanja, mjerenja i rješavanjem matematičkih problema. Oni su bili prvi koji su dali brojevima vrijednost, a također su bili i prvi ljudi na svijetu koji su prepoznali i usvojili koncept nule.
Stanovnici drevne Mezopotamije nisu imali ekonomiju koja se bazira na novcu, pa su prvi razvili standardizirani sistem utega za obavljanje komercijalnih transakcija. Izvorno sredstvo razmjene bio je ječam. Poslije je ječam zamijenjen srebrom, ali se ono nije koristilo kao kovani novac, već u obliku malih komadića koji su imali istu težinu kao ječam.
U Mezopotamiji je prvi put sat podjeljen na 60 minuta, a dan na 24 sata. Sumeri su prvi napravili kalendar koji je imao sedam dana u sedmici, a Babilonci kalendar koji je imao 12 mjeseci u godini i dva godišnja doba: ljeto i zimu. Upravo iz ovog vremena datiraju korijeni moderne astronomije i astrologijie.