Marijan Beneš jedan je od najboljih boksera svih vremena na našim prostorima. Nekadašnji amaterski prvak Evrope 1973, a šest godina kasnije i profesionalni prvak Starog kontinenta.
Piše: Muhamed BIKIĆ
Nekoliko godina pokušavam dogovoriti razgovor sa legendarnim Benešom, koji je danas, nažalost, itekako narušenog zdravlja. No, zahvaljujući njegovoj vrlo ljubaznoj kćerci Žani uspostavili smo kontakt putem njegove izuzetno posjećene FB stranice, koja dnevno bude bude “zatrpana” stotinama poruka.
Rođeni Beograđanin
Banjalučanin rođen u Beogradu, djetinjstvo provodi u Tuzli. Svirao je klavir i flautu, završio srednju muzičku školu, međutim životni put mu je vrlo brzo krenuo u smjeru ringa.
“Boksom sam počeo da se bavim u desetoj godini. Boks sam zavolio tako što su mi starija braća već trenirala taj sport i želio sam da budem kao oni. Počeo sam kao prvak grada, a završio kao neslužbeni prvak svijeta”, prisjeća se Beneš i nastavlja svoju priču…
“Klupsku karijeru sam počeo u Slobodi iz Tuzle, a 1969. godine prelazim u Slaviju iz Banja Luke i tu sam ostao do kraja. Tokom svoje amaterske karijere, osvojio sam devet naslova prvaka BiH, četiri naslova prvaka Jugoslavije i veliki broj revijalnih titula”.
Na Evropskom amaterskom prvenstvu 1973. godine u Beogradu osvojio je titulu prvaka Evrope u lako-velter kategoriji.
“To su bila lijepa vremena, nažalost, ubrzo poslije ove titule razbolio sam se od hepatitisa . Međutim, odlučio sam se idalje takmičiti. Nisam se predavao. Bio sam učesnik Olimpijskih igara 1976. u Montrealu. Bio sma i tri puta prvak Balkana”.
Marijan Beneš u profesionalce prelazi 1977. godine i vrlo brzo stiže u sam vrh Starog kontinenta.
“U Banja Luci sam 17. maja 1979. osvojio titulu profesionalnog Evropskog prvaka u EBU verziji, nokautiravši u četvrtoj rundi Francuza Ziberta Cohena. Titulu profesionalnog prvaka sam odbranio četiri puta. Izgubio sam je na bodove 1980. godine u Danskoj od VBA prvaka Ayuba Kalua”.
Teška povreda oka
Nažalost, teška povreda oka je uspjela ono što nije mogao hepatitis. Okončala je Benešovu vrlo uspješnu boksersku karijeru.
“Sve je to život. Od najljepših trenutaka kada sam ostvario pobjedu nad, do tada, 11 godina neporaženim prvakom svijeta Elisom Obedom 1978. godine, pa do ovog najtužnijeg i najtežeg trenutka, kada sam izgubio oko u meču protiv Toresa. Inače, tokom svoje karijere, imao sam puno povreda. Dvadeset šest puta su mi slomljene kosti na različitim mjestima. Povrede glasnica su uzrokovale da imam problema i sa govorom”.
Inače, Beneš je u karijeri 400 puta ulazio u ring, a u samo 29 mečeva borilište je napustio pognute glave. Beneš je imao ukupno 39 profesionalnih mečeva, od kojih je 32 pobijedio (21 meč nokautom), a šest je izgubio (tri nokautom) i jedan meč je boksao neriješeno. Beneš se povukao iz boksa 1983. godine i boksao je još dva egzibiciona meča tokom devedesetih godina prošlog stoljeća.
“Danas pišem poeziju i treniram mlade bokserske talente u Bokserskom klubu Fenix iz Banjaluke, koji sam ja lično osnovao”, kaže na kraju jedan od najboljih boksera svih vremena na našim prostorima.
Najveći tragičar našeg ringa
Legendarni sportski televizijski komentator Dragan Nikitović svojevremeno je o Benešu napisao: “On je najveći tragičar našeg ringa. Samouveren i hrabar do bezumlja, uzdao se samo u svoj udarac, zaboravljajući staro pravilo ringa da se uvek nađe neko ko jače udara. Ništa nije moglo da ga zaustavi ni kada je stremio ka vrtoglavim visinama, ni kada je počeo strmoglavo da pada.”
Benešova Banja Luka
Za Marijana Beneša su pisali da je prvi dovezao BMW-om u Banju Luku. Zatim, da se prvi prošetao sa popularnim kaubojkama. Dalje, da je zaradio više od šest miliona maraka, napravio dvije kuće, otvorio dva kafića. Dva puta se ženio i dobio tri kćerke i jednog sina. U ratu je izgubio sve, da bi se dolaskom mira vratio u BiH i opet nastavio da živi u njegovoj Banjoj Luci.