Na malom pješčanom sprudu oko 500 m dužine i 4 m iznad razine mora razvila se početkom željeznog doba Aenona, grad iz kojega je poslije nastao Nin kneza Branimira, kralja Petra Krešimira IV. i Grgura Ninskog…
Liburni su ga naseljavali u IX. st. pr. Kr. Stoljeće poslije na uporabnim predmetima uočava se grčki utjecaj, a osim s Magna Graeciom, Aenona je trgovala s Japodima i Etruščanima. Ne zna se pouzdano kada je liburnsku vlast zamijenila rimska, a nije utvrđeno ni kada je grad dobio status municipija, odnosno kada je dobio vlastitu samoupravu. Pretpostavlja se da je do toga moglo doći u razdoblju između kraja I. st. pr. Kr. i početka I. stoljeća. S rimskom je vlašću Aenona dobila bedeme, mrežu gradskih ulica te monumentalni hram koji je ujedno i najveći poznati nam rimski hram na istočnoj jadranskoj obali.
Rimski hram u Aenoni
Na razvoj i izgled rimskog hrama utjecale su etruščanska i grčka sakralna arhitektura. Visok podij i unutarnju koncepciju rimski je hram preuzeo od etruščanskog. Za razliku od Grka kojima je bio važan vanjski doživljaj hrama, Rimljani unutar hrama uređuju niše i svetišta, a vanjski izgled pojednostavljuju. Zanimljivo je da su vjernici rijetko ulazili u celu; većina ceremonija održavana je vani, na ulaznom trijemu.
Pretpostavlja se da rimska Aenona nije imala klasični oktogonalni sustav karakterističan za rimski grad u kojem se ulice sijeku pod pravim kutom, jer je podignuta na nepravilno ovalnoj površini te se prilagodila liburnskoj Aenoni. Glavna ulica (cardo maximus) vodila je od južnih gradskih vrata prema zapadnom dijelu grada gdje se nalazio forum. Forum je zauzimao najistaknutije mjesto u rimskom gradu, a u gradovima koji su imali status kolonije ili municipija na njemu se nalazio hram posvećen Kapitolijskoj trijadi, Jupiteru, Junoni i Minervi, izgrađen prema uzoru na hram Jupitera Optimusa Maximusa na Kapitolu. I hram u Aenoni vjerojatno je bio posvećen Kapitolijskoj trijadi, a nalazio se na forumu oko kojega je bio podignut trijem. Prije rimskog hrama na tome se mjestu nalazio stariji hram, skromnijih dimenzija, čiji se ostaci nalaze u njegovim temeljima.
Hram u Aenoni podignut je u drugoj polovici I. stoljeća jer ga natpis na pročelju posvećuje caru Titu Flaviju Vespazijanu, utemeljitelju dinastije Flavijevaca. Izgrađen je na visokom podiju, dužine je 33 m, a širine 23,5 m. Monumentalno stubište na istočnoj strani vodilo je do prostrana trijema u čijem se pročelju nalazilo šest stupova te po tri stupa s bočnih strana, od kojih su sačuvani baze i kapiteli. Iz trijema se prelazilo u celu ili svetište koje je stupovima bilo podijeljeno na tri dijela, od kojih je središnji dio bio dvostruko širi. Pretpostavlja se da su se tamo nalazile skulpture Jupitera, Junone i Minerve, od kojih je sačuvana skulptura Junone i danas se nalazi u Ny Carlsberg Glyptotek u Kopenhagenu. U bočnim zidovima nalazile su se niše te se pretpostavlja da su u njima bile postavljene skulpture rimskih careva. U prilog tome ide pronalazak osam mramornih skulptura rimskih careva zakopanih nedaleko od foruma, a otkopanih u XVIII. stoljeću. Od ukupno osam pronađenih carskih skulptura, u Arheološkom muzeju u Zadru nalaze se četiri: skulpture careva Augusta i Tiberija te dva akefalna kipa koja vjerojatno pripadaju julijevsko-klaudijevskoj dinastiji.
Augustov hram u Puli
Za razliku od hrama u Aenoni, Augustov hram u Puli dobro je očuvan. Posvećen je božanskom sinu, ocu domovine Augustu i božici Romi kao personifikaciji Rima. Taj je hram manji od hrama u Aenoni (dimenzije su mu 8 m x 17,3 m) i stariji – izgrađen je za života cara Augusta, između 2. god. pr. Kr. i 14. godine, te je kao i Panteon u Rimu dobro očuvan do danas jer je bio prenamijenjen u crkvu.
Osim u Ninu, u Hrvatskoj su se hramovi posvećeni Kapitolijskoj trijadi nalazili i u drugim tadašnjim rimskim gradovima. Od njih su do danas preostali samo ostaci pomoću kojih se pokušava rekonstruirati kako su izgledali. Međutim, hram nisu samo zidovi, kolonade stupova i kipovi; ono što ih čini živim odnos je njihovih graditelja prema svetom. Hram je materijalni izraz poštovanja ljudi prema ideji koju smatraju svetom. Kod navedenih hramova to je bilo vrhovno rimsko božanstvo neba, Jupiter, povezano s vrlinama časti i pravednosti; božica Junona, zaštitnica doma, braka i zadane riječi te božica mudrosti Minerva.
Autor: Ana Hanđal – Nova Akropola