Životinje hvataju korak i vjerojatno nas prestižu u evolucijskoj inteligenciji. Ljudi su dugo mislili za sebe da su najpametnije životinje na planeti, ali dokazi kontinuirano otkrivaju da životinje hvataju korak i vjerojatno prestižu našu evolucijsku inteligenciju.
Neke filozofske perspektive ukazuju na to da je ovaj antropomorfni egocentrizam pogrešan budući da sva stvorenja, a ne samo ljudi imaju um koji može evoluirati prema višim razinama svijesti. Uostalom, dijelimo četvrtinu svog DNA sa zrnom riže, ali postoji nešto čak još inteligentnije u našem dizajnu, a mnogi vjeruju da to prožima sve.
Budisti i Taoisti nas redovno pozivaju da budemo pažljiva i osjećajna bića, dok pretpostavke panpsihizma, pogleda prema kojem je um (Psyche) svugdje (pan), ima korijene u antičkoj Grčkoj i učenjima Miletiusa i Platona, piše Enlightened consciousness.
Terrence McKenna smatra da je univerzalnoj psihi (umu) dat ekstra poticaj kroz vrijeme. On teoretizira da su se životinje preselile u zelene ravnice kada su se prašume sjeverne Afrike povukle nakon ledenog doba. Ove su životinje brstile sve na što su naišle, uključujući gljive koje sadrže psilocybin koje su rasle u gnoju stada kopitara.
McKenna smatra da su psihodelici u prehrani životinja pomogli stvoriti sinesteziju, a nakon toga i jezik, nakon čega je slijedio dodatni niz vještina karakterističnih za višu inteligenciju. Mc Kenna tvrdi da kada su zbog klimatskih promjena gljive nestale iz njihove prehrane 12.000 godina kasnije, životinje su je jednostavno vratile natrag u oblik manje inteligentnih primata.
Mainstream znanstvenici kažu da nam samo suptilna i blaga usavršavanja u arhitekturi našeg mozga omogućavaju da budemo „pametniji“ od većine životinja. Dok psi još uvijek ne mogu skladati glazbu, ptice to rade svaki dan. Izvedba im nije kompleksna poput koncerta za violinu, ali čak i najelitniji kompozitori su u prirodi tražili svoju muzičku inspiraciju pa čak i besprijekornu inteligenciju.
Bez obzira što pokreće našu evoluciju, postoji očiti dokaz da se to mijenja – očito u ljudima – ali vjerojatno suptilnije i u velikom broju vrsta životinja.
Videozapisi životinja koje uče kako koristiti alate pružaju dokaz da se ovaj evolucijski pomak događa svima nama na Zemlji, ne samo ljudskoj vrsti, već da također postoje drugi pokazatelji inteligencije. Čini se da se svi zajedno budimo.
Ukoliko je svijest doista iskonska, a sve stvari su samo „misli u svijetu uma“ to bi objasnilo neke od fascinantnih ponašanja životinja u novije vrijeme.
Istraživači u Lund University u Švedskoj su vidjeli vrane iz Nove Kalendonije koje su nosile dva predmera odjednom koristeći štap – radnju koju se obično vidi samo u ljudskom djelovanju. Najprije je jedna vrana uvukla drveni štap u metalnu maticu i odletjela, a nakon nekoliko dana druga vrana se slično postupila i odnijela veliku drvenu loptu sa štapom.
Hobotnice pokazuju zapanjujuće sposobnosti, uključujući i kratkoročnu i dugoročnu memoriju. Poznato je da su se znale prišuljati na palubu ribarskih brodova i uzimale otvorene rakove koje su ulovili ribari – bez da im je trebao alat. One su također izvrsne u bježanju, mogu se provući kroz rupe ne veće od njihovih očnih jabučica.
Znanstvenici su zabilježili da majmuni zvani kapucineri iz Serra da Capivara prave „oruđe“ od kamena koje su veoma nalik ranim ljudskim alatima za kopanje, rezanje mesa ili otvaranje oraha. Oštri kameni „alati“ koji nastanu kada majmuni udare jedan kamen o drugi su toliko slični drevnim alatima koje su pravili prvi ljudi, da arheolozi moraju ponovno razmisliti treba li te alate pripisati ranoj ljudskoj civilizaciji.
Čimpanze u Bakounu, Gvineja zapanjili su znanstvenike kada su koristili duge grane kao štapove za pecanje i vukli ih po vodi kako bi izvadili alge koje su tako mogli jesti. Ta snimka demantira mišljenje da su ljudi jedina inteligentna stvorenja s mogućnošću da svjesno evoluiraju.
Čak i pčele pokazuju kompleksnija ponašanja. Znanstvenici s Queen Mary University of London (QMUL) su otkrili da bumbari mogu naučiti kako pratiti kompleksne upute i nakon toga prenostit to znanje drugim bumbarima u roju.
Znanstvenici su proveli eksperiment s tri umjetna cvijeta koja su sadržavala zašećerenu vodu i zakačili su komade konca za svaki cvijet. Nakon toga su ih stavili u prozirni panel od pleksiglasa, a samo konci su virili vani. Znanstvenici su željeli vidjeti mogu li pčele riješiti problem i izvući nektar iz umjetnih cvjetova.
Od kontrolne grupe od 110 pčela, samo dvije su shvatile kako povući konac da dobiju nektar. Napravile su to bez treninga. Druga grupa je tada „trenirana“ na način da su se cvjetovi postepeno pomicali iz dohvata. Ova grupa pokazala se mnogo boljom. Od 40 pčela njih 23 je naučilo povlačiti konce da dobiju svoju nagradu.
Zapanjujuće, kada je problem postavljen novoj grupi pčela, 60% njih su bile u stanju naučiti novu vještinu jednostavno promatrajući druge koje su bile „trenirane“.
Znanstvenici su zaključili da transfer znanja (svijest) ne zahtijeva sofisticirane kognitivne sposobnosti koje trenutno jedino ljudi imaju i da mnoge životinje mogu imati više inteligencije nego što im mi priznajemo.
Gdje da povučemo granicu evolucije svijesti? Trebamo li stati kod kralježnjaka ili primata?
Nervni sistem insekata možda nije kompleksan poput našeg, s mogućnošću preobrazbe energije kroz čakre kao što su drevni učitelji borilačkih vještina i yogiji radili, ali čak i s umovima potpuno drukčijim od naših, čini se da sva osjećajna bića doista evoluiraju prema većoj dimenziji i proširenoj inteligenciji.
https://www.youtube.com/watch?v=qEk_sNYAyCo
https://www.youtube.com/watch?v=gSCr5OxXN1A
Pripremila: Suzana Prnjak