Ilustracija
Brojni istraživači tvrde da smo usred šestog masovnog izumiranja koje nije uzrokovano asteroidom ili nečim slično, već pretjeranim rastom i transformativnim ponašanjem jedne vrste, a to je homo sapiens.
Dakle, ljudi su ti koji uništavaju staništa i koji su uzrokovali klimatske promjene. Prema studiji čiji su rezultati objavljeni u američkom naučnom časopisu PNAS, srodne životinjske vrste nestaju brzinom koja je 35 posto veća od očekivane brzine, piše CNN.
I u masovnom izumiranju postoje pobjednici i gubitnici, ali je pretpostavka da ljudi ne bi bili pobjednici, tj. ni oni ne bi preživjeli. Koautor spomenute studije Gerardo Ceballos smatra da će se šestim masovnim izumiranjem cijela biosfera vjerovatno transformirati u stanje u kojem neće biti moguće živjeti, osim ako se ne poduzmu dramatične mjere.
“Biodiverzitet će se oporaviti, ali je pobjednike vrlo teško predvidjeti. Mnogi gubitnici prethodnih masovnih izumiranja bile su nevjerovatno uspješne vrste”, izjavio je Ceballos koji je viši istraživač na Nacionalnom autonomnom univerzitetu Meksika.
Iako su uzroci velikih pet izumiranja bili različiti, razumijevanje onoga što se desilo tokom ovih dramatičnih poglavlja u historiji Zemlje može biti poučno, prenosi Klix.
“Niko nije vidio ove događaje, ali bi se oni mogli ponoviti. Moramo učiti iz prošlosti, jer je to naš jedini skup podataka”, ukazao je profesor paleontologije kičmenjaka na britanskom Univerzitetu Bristol Michael Benton koji je autor nove knjige “Izumiranja: Kako život preživljava, prilagođava se i razvija (Extinctions: How Life Survives, Adapts and Evolves)”.
Kako je objavio CNN, sve je više naučnika koji vjeruju da bi šesto masovno izumiranje bilo jednako prethodnim masovnim izumiranjima. Ptica dodo, tasmanijski tigar, delfin baiji ili kineski riječni delfin samo su neke od vrsta koje su do sada nestale u onome što je poznato kao izumiranje u holocenu ili antropocenu, tj. u posljednjih 10.000 godina.
Međutim, na Nacionalnom autonomnom univerzitetu Meksika su konstatovali da sada nestaju cijele srodne vrste, što negativno utječe na ekosisteme i ugrožava opstanak ljudi. Njihovim istraživanjem bilo je obuhvaćeno 5.400 vrsta kičmenjaka, među kojima nisu bile ribe.
Utvrđeno je da su 73 srodne vrste izumrle u proteklih 500 godina. Ovo je mnogo brže od očekivanog, tj. od prirodnog izumiranja bez vanjskog utjecaja – pretpostavka je da bi ovakvo izumiranje trajalo 18.000 godina.
Uzroci izumiranja su različiti – promjena namjene zemljišta, gubitak staništa, krčenje šuma, intenzivna poljoprivreda, invazivne vrste, klimatske promjene. Sve to negativno utječe i na čovječanstvo.
Profesor Ceballos je ukazao da je izumiranje putničkog goluba primjer kako gubitak ove životinje utječe na širi ekosistem. Nestanak ove ptice usljed bezobzirnog lova u 19. stoljeću je suzio ljudsku ishranu u sjevernoj Americi te je omogućio širenje bjelonogih miševa i bakterija koje nose sa sobom. Bjelonogi miševi su bili plijen putničkog goluba.
Naučnici vjeruju da izumiranje ove ptice u kombinaciji s drugim faktorima stoji iza rasta učestalosti bolesti koje prenose krpelji. Među tim bolestima je lajmska bolest koja podjednako muči i ljude i životinje.
“Kada gubimo vrste, gubimo genetsku raznolikost, gubimo evolucijsku historiju i gubimo više dobara i koristi ekosistema”, napomenuo je Ceballos.
Životinjski svijet u međuvremenu postaje sve homogeniji. Zemlja je dom za 19,6 milijardi pilića, 980 miliona svinja i 1,4 milijarde goveda.
Intenzivna poljoprivreda u nekim slučajevima može uzrokovati bolesti kao što je ptičija gripa koja može biti opasna po divlje ptice selice. Druge domaće životinje, koje su domaćini virusima kojima se mogu zaraziti ljudi, imaju potencijal da uzrokuju pandemiju poput pandemije koronavirusa. Ceballos je podsjetio da Zemlja u konačnici može preživjeti bez ljudi, piše CNN.