Sarajka Kaća Bradonjić trenutno živi i radi u američkom gradu Massachusettsu i bavi se istraživanjem prirode prostora i vremena u kontekstu Einsteinove teorije relativiteta. Trenutačno je gostujući predavač fizike na Wellesley College i članica Galeriji 263 u Cambridge, MA. Završila je Boston University.
U intervjuu za Story Collider priča o njenom odlasku iz Sarajeva i poveznici sa onim čime se danas bavi. O razlozima zbog kojih se okrenula upravo ovoj oblasti kaže da je na to potaknuo rat i njeno izbjegličko iskustvo. Kako ističe, sa početom rata u BiH, još kao dijete, shvatila je da ništa nije stalno niti sigurno u životu, te da rat podijeli vrijeme nečijeg života na tri vremenska dijela – na ono prije rata, tijekom i poslije rata.
“Na mnogo načina ovo je proces koji mi fizičari zovemo promjena stanja kao što je topljenje leda ili isparavanje vode. Za razliku od osobnog iskustva kao što je diplomiranje, dobivanje djeteta ili gubljenje nekog voljenog ova fragmentacija nečije vremenske linije koju uzrokuje rat je kolektivno iskustvo koje utječe na sve koje poznajete i to na neki dubok način”, navodi ona.
Ističe da svaka osoba sjeće određenog trenutka koji joj je obilježilo početak i kraj rata. Za nju osobno je taj početni znak tog travnja/aprila bio pogled na grad.
“Bili smo bili blizu susjedove kuće i dok smo trčali na ulicu pogledala sam na grad i vidjela plamen. Bio je to trenutak otrežnjenja, onaj koji odlikuje odraslog čovjeka. Oni koji su rat preživjeli postali su neka vrsta vremenskih putnika. Imamo jedne koji još uvijek žive u ratu iako je on davno završio. Onda smo tu mi koji kroz vijeme putujemo dobrovoljno vraćajući se u neko vrijeme kroz gledanje jugoslavenskih reklama na You Tube i prisjećajući se tadašnjih vremena i sl. A ima i vremena kada se nedragovoljno vraćamo u prošlost kada čujemo neočekivanu eksploziju vatrometa “, mišljenja je Kaća.
Bradonjić kaže da rat također nagrđuje i prostor. Ono što je nekada bio put po kome si bezbrižno hodao do pekare u susjedstvu postane izuzetno daleko samo time što je dio ničije zemlje. Dakle politika i sila određuju fizičku i praktičnu daljinu između mjesta. To je isto i izbjeglištvo. Tog proljeća napustila sam Sarajevo prije nego je postao crna mrlja patnje.
Nisam se vratila sve do svoje 24 godine, ali u glavi sam imala model grada. “Znala sam napamet neke dijelove grada kao kako doći od škole do kuće, od Katerale do Vječne vatre. Često sam u mislima prolazila tim rutama i bio je to neke način priprema za povratak kući”, prisjeća se ona.
Ova fragmentacija vremena i raspršavanje prostora došla je sa dezintegracijom njenog nacionalog identiteta. Rođena i odgajana kao Jugoslovenka odjednom se nije više mogla izjašnjavati tako, jer ta zemlja nije više postojala. Izgubila je kaže i svoj jezik. Nakon toga su se pojavila tri posebna jezika.
Nakon raspada Jugoslavije nastalo je sedam različitih zemlja. I bilo da o ratu o Jugoslaviji mislite kako o oslobađanju zemlje od totalitarnog režima ili o bolesti etničkog nacionalizma, ističe ona u intervjuu, nju su kao jedanaestogodišnjakinju ove kosmičke promjene ostavile totalno dezorijetiranom.
”Tada sam shvatila da je samo u jednom danu moguće izgubiti svoj dom, sve ono što ste stekli, domovinu, jezik i nacionalni identitet”, kazala je ona.
Za nju je jedan od način da se nosi sa ovom neočekivanom fragmentacijom vremena bilo to da se okrene filozofima i nečemu što je mnogo fundamentalnije. To je na kraju našla u fizici i nečemu što se zove teorija relativiteta.
“To je znanost o prostoru i vremenu kompletno izražena matematičkim jednadžbama. Mogu ih ručno pisati, manipulirati njima premještajući simbole koje predstavljaju različite vremenske dijelove. U tim trenucima, kada sam sa olovkom, mojom maštom i sa tisuću godina sakupljanim zanajem iz fizike, matematike filozofije skupljenim u papire i knjige koje se nalaze rasute po mojem stolu, konačno nadilazim izvrnutu geometriju konflikta i razumijem svoje mjesto u vremenu u univerzumu koje vode principi koji su iznad utjecaja političara, vojski ili oružja. U tim trenucima konačno imam mir i konačno sam kući”, ističe Bradonjić.
Izvor: Akta