Foto: Steven Kazlowski
Temperaturni stres zbog klimatskih promjena pokreće genetske mutacije kod polarnih medvjeda na jugu Grenlanda.
To je jedan od načina na koji se ova životinjska vrsta bori sa promjenljivom klimom. Naime, svjetski nivoi morskog leda pali su na rekordno nizak nivo, a zagrijavanje planete podiže nivo mora. Ove promjene ugrožavaju polarne medvjede, koji žive i love na sve manjim ledenim pokrivačima.
Ali grupa polarnih medvjeda na jugu Grenlanda možda evoluira kako bi se nosila sa svojim izazovnim okruženjem. Istraživači su pronašli vezu između promjena u DNK polarnih medvjeda i porasta temperature, piše Live Science.
Studija, objavljena u časopisu Mobile DNA, „pokazuje, po prvi put, da jedinstvena grupa polarnih medvjeda u najtoplijem dijelu Grenlanda koristi ‘skakajuće gene’ da brzo prepišu sopstvenu DNK, što bi mogao biti očajnički mehanizam preživljavanja protiv topljenja morskog leda”, rekla je u glavna autorka Alis Goden, viša naučnica saradnica na Univerzitetu Anglija u Velikoj Britaniji.
Mutirajući geni, poznati i kao transpozoni, su dijelovi DNK koji se kreću sa jedne lokacije na genomu na drugu. U zavisnosti od toga gdje se ubacuju u genetski kod organizma, transpozoni mogu mijenjati način na koji se drugi geni ekspresuju. Više od jedne trećine genoma polarnog medvjeda sastoji se od transpozona, dok kod biljaka to može biti čak 70 odsto. Nasuprot tome, transpozoni čine oko 45 odsto ljudskog genoma.
Autori nove studije tvrde da transpozoni izgleda pomažu polarnim medvjedima da se prilagode klimatskim promjenama.
Studija iz 2022. godine opisala je izolovanu populaciju polarnih medvjeda na jugu Grenlanda koja je bila manje zavisna od morskog leda. Grupa se odvojila od zajednice medvjeda na sjeveru Grenlanda prije oko 200 godina, a njihova DNK se razlikovala od DNK medvjeda na sjeveru. Novo istraživanje se nadovezuje na ove ranije nalaze. Istraživači su analizirali DNK 17 odraslih polarnih medvjeda na Grenlandu – 12 sa hladnijeg sjeveroistoka i pet iz grupe na toplijem jugoistoku. Uporedili su aktivnost transpozona u dvije populacije, a zatim to povezali sa klimatskim podacima. U populaciji na jugoistoku došlo je do promjena gena povezanih sa toplotnim stresom, starenjem i metabolizmom, kao i preradom masti, što je važno kada je hrana oskudna. Prema studiji, ovo sugeriše da se medvjedi „možda prilagođavaju svojim toplijim uslovima“.
„Upoređujući aktivne gene ovih medvjeda sa lokalnim klimatskim podacima, otkrili smo da rastuće temperature izgleda dovode do dramatičnog povećanja aktivnosti gena za skakanje unutar DNK medvjeda sa jugoistočnog Grenlanda”, rekla je Goden dodajući da u suštini, to znači da različite vrste medvjeda mijenjaju različite dijelove svoje DNK različitim brzinama, a ova aktivnost izgleda povezana sa njihovim specifičnim okruženjem i klimom.
Uprkos potencijalnoj sposobnosti medvjeda da se prilagode toplijoj klimi i manje leda, Goden je upozorila da klimatske promjene ostaju stvarna prijetnja za polarne medvjede.
„Ne možemo biti samozadovoljni; ovo nudi izvjesnu nadu, ali ne znači da su polarni medvjedi u manjem riziku od izumiranja“, rekla je. „I dalje moramo da činimo sve što možemo da smanjimo globalne emisije ugljenika i usporimo porast temperature.“