Koliko je važna tehnologija za razvoj čovječanstva? Prema definiciji, tehnologija se odnosi na sredstva pomoću kojih čovjek pokušava ovladati materijom.
Ipak, samo tehnički elementi nisu dovoljni za mjerenje napretka. Danas imamo kult tehnologije, tako da vrednujemo kvalitetu i postignuti stupanj napretka civilizacija njihovim višim ili nižim razinama tehničkog napretka. I sve vidimo s točke gledišta vlastitog načina života. Kad posjećujemo spomenike civilizacija koje pripadaju antici, više smo impresionirani njihovim sličnostima s vlastitom tehnologijom, nego njihovim religijskim ili metafizičkim postignućima.
S filozofske točke gledišta, tehnologija nije jedini izraz ljudske kulture. To je samo jedan od mnogih izraza. Štoviše, postoje mnogi oblici tehnologije.
Na primjer, u drugom tisućljeću prije Krista drevni Kinezi i Feničani upotrebljavali su neku vrstu kompasa. Međutim, u prošlom stoljeću, iako su bili izloženi u muzejima, nisu bili prepoznatljivi kao kompasi samo zato što nisu nalikovali na kompase kojima se danas služimo.
Kako je tehnologija potekla iz čovječanstva? Čovjek se razvijao na različite načine u području samospoznaje te u različitim načinima ovladavanja materijom i prirodom. Nisu sve civilizacije pridavale istu važnost tehnologiji, stoga je pogreška vrednovati različite civilizacije sa stajališta tehničkog razvoja.
Znanost datira osvit tehnologije u paleolitik ili neolitik kada je čovjek počeo raditi s kamenom. No znanost je napravila različite klasifikacije samo na temelju onoga što su te ljudske zajednice stvorile, a ne s obzirom na sama ljudska bića. Zbog toga je teško utvrditi uzroke koji su pokrenuli takva djela. Općenito, mi vidimo samo one najpovršnije aspekte antike, ne gledamo dublje.
Na primjer, Herodot u devet knjiga pod naslovom Povijesti opisuje vjerski život i mjesta bogoštovlja. Pa ipak, spominje samo uzgred da je prvi ptolemejski kralj imao vrstu broda koja je imala jedanaest redova vesala. On također spominje veliki sat u Aleksandriji koji je početkom svakog sata prikazivao jednu od dvanaest figura koje označavaju Heraklove radove.
Te su civilizacije nesumnjivo imale elemente napredne tehnologije, ali nisu im pridavale toliko važnosti kao što to mi danas činimo. Umjesto toga oni su usmjeravali svoje znanje i imaginaciju u drugim smjerovima, primijenili su ih na različitim poljima…
Zapitajmo se bismo li mogli sagraditi gotičke katedrale s tehnologijom koju posjedujemo? Naravno, ali ih ne gradimo jer u tome ne vidimo nikakvog smisla.
Tehnologija u ovom ili onom obliku postoji od početka čovječanstva. Važno je razmotriti psihološke odjeke tehnologije na nas same, kao i naše vlastite probleme s tehnologijom.
Moramo se zapitati: u kojoj mjeri naša napredna tehnologija odražava unutarnji materijalizam? U kojoj je mjeri prekomjeran razvoj tehnologije utjecao na nas, čineći nas sve više materijalističnima? Kako se ljudsko biće pretjerano identificira s tehnologijom, postaje ovisno o tim materijalnim elementima i tako započinje taj začarani krug u kojem ljudsko biće stvara tehnologiju i tehnologija stvara ljudsko biće.
Privlačnost tehnologije i potreba za bijegom od nje najbolje pokazuje to da se mnogo puta došlo do otkrića, i mnogo puta ih se zaboravilo, kao da ih se 
čovjek boji. To ukazuje na cikličke stavove ljudskog bića, da čovjek ne misli uvijek na isti način, da traži različite aspekte znanja i primjenjuje različite pristupe.
U prošlom stoljeću, pozitivisti su riješili problem povijesti predlažući teoriju povijesnog materijalizma koji je ljudsku evoluciju predstavio uzlaznom putanjom, počevši od čovjekova stanja divljaka. Prema toj teoriji, čovjek je u početku imao magijski mentalitet i sve je objašnjavao pomoću magije; onda je došao religiozan čovjek koji je bio povezan s opskurnom magijom, a potom filozofski čovjek koji je izveo niz simbola i apstraktnih koncepata da bi objasnio prirodu. Konačno, stigao je znanstveni čovjek koji je pokazao i znao stvari.
Ali ta je materijalistička teorija sada opovrgnuta otkrićem arheoloških slojeva koji pokazuju da nije nužno istina da ispod jednog kulturnog sloja postoji još jedan, uvijek razvojno inferiorniji. Danas u Srednjoj i Južnoj Americi pored golemih, precizno izgrađenih spomenika vidimo siromašnog čovjeka koji pokušava nešto zaraditi fotografiranjem turista ispred drevnih ruševina. Tako se, s filozofskog gledišta, čovjek individualno i kolektivno uzdiže i spušta tijekom svoje evolucije.
S obzirom na razvoj tehnologije, danas smo na rubu skoka u prazninu. Ulazimo u fazu u kojoj se naš svijet više ne osjeća zadovoljnim tehnologijom. Ona ne daje odgovore na sva naša pitanja.
Na početku doba masovne proizvodnje čovjek je bio zaslijepljen pokretnim trakama za masovnu proiz-vodnju. Danas, međutim, ponovno osjećamo sklonost prema proizvodima ljudskih ruku. Radi se o davanju stvarima onog ljudskog dodira.
Još jednom čovjek osjeća žeđ za diferencijacijom, žeđ za humanizmom i žeđ za ponovnim sjedinjenjem sa samim sobom.
Umorni smo od velikog “masifikacijskog” stroja. Mi napredujemo prema nečemu što je već u nama, ali još to ne želimo prihvatiti; prošlo je vrijeme tehnologije, a novi humanizam kuca na vrata budućnosti.
Čovjek se vraća starim izvorima. Danas je sve što je isključivo utemeljeno na materiji osuđeno na propast, bilo u području politike, ekonomije, religije ili društva. Pojedinac se ponovno rodio u svakom čovjeku koji osjeća da ga guši “masifikacijska” atmosfera.
Danas čovječanstvo ima potrebu za ideologijom, za uzajamnim razumijevanjem i shvaćanjem. Zadovoljavanjem te žeđi ispunit ćemo svoju povijesnu sudbinu.
Moramo naučiti osloboditi se našim rukama od materije, makar i samo malo-pomalo. Moramo stvoriti laboratorij u kojem možemo izraditi novi i neophodni humanizam, eliksir života. A sve što nas želi učiniti dijelom mase, što nas želi učiniti istima, stvar je prošlosti, a ne budućnosti.
Autor: Jorge Angel Livraga
S engleskog prevela: Dijana Kotarac