Foto: theroamingboomers.com
Postoji region sjevernog Atlantskog okeana koji je neobičan – to je more koje nema obale. Sargasko more karakterišu njegove jedinstvene granice definisane okeanskim strujama, a ne kopnom. To je takođe more koje karakterišu prirodne i nažalost neprirodne akumulacije algi i detritusa.
Sargasko more: sopstveni okean
Sargasko more je zatvoreno sa četiri struje: Sjevernoatlantska struja na sjeveru; Kanarska struja na istoku; sjevernoatlantska ekvatorijalna struja na jugu; i Antilska struja na zapadu. Ove struje, koje su poznate kao okeanski vrtlozi – veliki sistem kružnih okeanskih struja formiranih globalnim vjetrovima i rotacijom Zemlje – efikasno zarobljavaju vodeno tijelo u sebi.
Ime okeana potiče od njegove posebne morske alge koja postoji u njegovim vodama. Sargasum, kako ga nazivaju, je braonkasto-žućkasta masa plutajućih makroalgi koja formira jedinstveno morsko okruženje. U stvari, prisustvo ove plutajuće mase u moru donijelo joj je titulu „zlatne plutajuće prašume“, koja je stanište, hranilište i mrestilište i koridor za migraciju.
Na primjer, ugrožene evropske jegulje migriraju u ovo daleko more da bi se razmnožavale, a razne vrste kitova migriraju kroz njega tokom svojih prekookeanskih putovanja.
Sargasum je poznat već dugo vremena. To je zapravo pomenuo Kolumbo tokom svojih ekspedicijskih dnevnika iz 1492. Njegov susret sa plutajućom masom, kako priča kaže, izazvao je velike strahove među njegovom posadom. Njihov brod, Santa Marija, ostao je nasukan u okeanu na tri dana zbog uslova bez vjetra. Posada je postala zabrinuta kada je vidjela morsku algu, obično znak kopna, za koju su se brinuli da će ih zaplesti i odvući pod vodu. Ova priča je očigledno pomogla da se obezbijedi reputacija Sargaskog mora kao potencijalno opasnog i misterioznog mjesta.
Ovoj reputaciji nije pomogla ni povezanost sa strašnim Bermudskim trouglom, koji postoji u jugozapadnom dijelu ovog neobičnog mora.
Uprkos svom značaju za morski život, Sargasko more je ugroženo ljudskim aktivnostima (naravno). Ne samo da brodovi nanose štetu životnoj sredini mješavinom buke i hemijskih zagađivača, već i struje koje ih izoluju takođe povlače ogromne nakupine plastike i drugih ljudskih ostataka u vode.
Zbog kruženja okeanskih krugova, plastika se kovitlala u Sargasko more, gdje je formirala ogromno ostrvo poznato kao Sjevernoatlantsko smeće, za koje se procjenjuje da je veliko stotinama kilometara i da ima gustinu od 200.000 komada smeća po kvadratnom kilometru.
Iako postoje različite organizacije posvećene zaštiti ovog jedinstvenog mora, napori za čišćenje ometaju značajni izazovi povezani sa morskom plastikom. Nažalost, to znači da će plastika vjerovatno ostati značajna prijetnja životu u ovoj oblasti.
Autor: Dr. Russell Moul – iflscience.com