Na to kakvu pjesmu će ptice pjevati može, kao i kod ljudi, uticati starosna grupa, društvene interakcije i migracije, otkrili su britanski naučnici.
Ne uče sve ptice nove pjesme, ali među onima koje to čine, pojedinci, okruženje i druge životinje koje nastanjuju oblast mogu uticati na to da se jave različite kolekcije melodija, poput različitih muzičkih albuma.
Sada su istraživači otkrili da promjene u sastavu grupe u kojoj ptica boravi mogu uticati na različite aspekte njihovog života, uključujući koje pjesme uče, koliko su te pjesme slične jedna drugoj i koliko brzo se pjesme zamjenjuju drugim.
Dr Nilo Merino Rekalde, vođa autorskog tima koji je izveo studiju, sa Univerziteta u Oksfordu, kaže da je to veoma interesantno, dijelom zato što pokazuje da postoje razni zajednički elementi u igri kada je u pitanju oblikovanje naučenih osobina, slično onome što se dešava sa jezicima i muzikom kod ljudi.
Ističući da ove paralele imaju svoje granice, dr Rekalde navodi da su funkcija i uloga ljudske muzike i jezika veoma različiti od funkcije ptičijeg pjevanja: „Poj ptica se koristi za odbijanje suparnika, za zaštitu teritorije, za privlačenje partnera. I to takođe oblikuje cvrkut“.
U radu objavljenom u stručnom časopisu Current Biology, Rekalde i njegove kolege opisuju kako su koristili fizičko praćenje i modele vještačke inteligencije za poređenje snimljenih cvrkuta mužjaka velike senice koje žive u različitim dijelovima zaštićenog područja Vitam Vudsa u Oksfordu.
Foto: WWF
Studija je obuhvatila 20.000 sati audio zapisa sa više od 100.000 pjesama, snimljenih tokom tri godine. Istraživači su koristili modele zasnovane na vještačkoj inteligenciji da bi analizirali repertoare ptica, kako jedinke, tako i one „iz komšiluka“, ali i čitave populacije na području kako bi istražili koliko ima sličnosti i razlika u njihovom pojanju.
Kao rezultat toga, utvrdili su kako su kretanje, imigracija i starosna struktura uticali na pjesme. Tim je otkrio da u blizini velike sjenice ptice slične starosti imaju sličnu „plej-listu“ numera koje izvode.
Vremešnije jedinke imale su tendenciju da pjevaju starije pjesme koje su bile manje uobičajene među populacijom u cjelini, slično kao što stariji ljudi pjevuše tradicionalnije melodije.
Dr Rekalde objašnjava da razlog leži u tome što velike sjenice nauče svoje pjesme u prvoj godini života. Kao rezultat toga, područja sa većom razlikom u starosti ptica imala su veću raznolikost melodija.
Kretanje je takođe bilo važno. Tim je otkrio da bi pridošlice usvojile lokalne pjesme nakon doseljavanja u komšiluk, umjesto da uvode nove.
Kako do šireg repertoara pjesama
Dr Nilo Merino Rekalde ocjenjuje da se to svodi na „svestranost“ koja je obično prisutna kada su ptice veoma mlade i stoga još uvek uče pjesme.
„U tom procesu se dešava nešto zanimljivo što mi ne razumjemo u potpunosti, a to je da izgleda da na kraju imaju malo veći repertoar“, precizirao je Rikalde.
Istraživači navode da je u oblastima u kojima su se ptice duže zadržavale primjećeno više jedinstvenih „domaćih“ melodija, najvjerovatnije zato što su bile manje pod uticajem melodija koje se pjevaju na drugim mjestima. Nasuprot tome, primjetio je Rekalde, veće kretanje značilo je da su repertoari postali sličniji jer je veća vjerovatnoća da će ptice pjevati „popularne“ melodije uobičajene za cijelu populaciju.
Osim što istraživanje rasvetljava neke od mehanizama mjenjanja kulture kod ptica, otvara nove mogućnosti za rad na zaštiti i očuvanju tih životinja.
„To bi vam moglo omogućiti da kažete nešto o populacijama, njihovom statusu, strukturi zajednice i u kakvom su stanju, na osnovu ptičjeg cvrkuta, bez potrebe da ih zarobljavate“, zaključio je Rekalde, prenosi Guardian.