Znanstvenici njemačkog Instituta Max Planck uspješno su testirali stroj koji bi trebao postati beskonačni izvor energije i promijeniti budućnost svijeta. Fizičari već više od 60 godina sanjaju o komercijalno isplativoj fuziji koja za razliku od fisije ne bi zagađivala okoliš radioaktivnim materijalima, a imala bi jeftine i neiscrpne izvore goriva. Zbog velikih tehnoloških problema, ostvarenje ovog sna oduvijek se, iznova i iznova, čini kao nešto na što će trebati pričekati još dva do tri desetljeća.
W7-X je najnapredniji model fuzijskog reaktora tipa stelaratora (nazvan je po zvijezdama u kojima se prirodno odvija fuzija) koji su bili popularni sredinom 20. stoljeća.
Na nesreću zbog toga što su imali problema s kontroliranjem goriva, ubrzo su ih istisnuli reaktori tipa tokamak koji su se nastavili razvijati sve do danas. Najveći fuzijski reaktor na svijetu ITER, koji u Francuskoj gradi cijeli niz država od Kine i Japana do SAD-a i EU-a, temelji se na reaktoru tipa tokamak.
Međutim, s razvojem superračunala, znanstvenici su posljednjih godina uspjeli riješiti ključne konstrukcijske probleme stelaratora pa su oni ponovno postali zanimljivi jer imaju nekoliko važnih prednosti pred tokamakom – trebali bi moći kontinuirano, bez prekida, održavati plazmu u stanju potrebnom za fuziju pa bi imali mnogo veću efikasnost od tokamaka koji to ne mogu, a također mogu biti manji i jeftiniji pa će ih biti lakše graditi i komercijalno koristiti na lokalnim razinama. Za Hansa-Stephana Boscha, voditelja razvojnog projekta ovo je izvrstan dan.
Sve je funkcioniralo kako treba, baš kako smo i predvidjeli. Na kraju stroj W7-X uspio je proizvesti plazmu i sve su komponente radile. Sve to vodi prema jednom – nastavku istraživanja dobivanja izvora čiste energije, izjavio je Bosch
cudaprirode.com