Sestre Zarić iz sela Mrtvica kod Brčkog, Petra, Stoja, Goja, Anica i Živana, iako su već dobrano zagazile u osmu i devetu deceniju života, nikad se nisu udavale i cijeli život posvetile su roditeljima i mukotrpnom radu u zajedničkom domaćinstvu. Funkcioniraju poput nekadašnje porodične zadruge u kojoj se tačno zna ko šta radi na imanju.
A na svom imanju obrađuju zemlju, uzgajaju stoku i svakodnevno, od jutra do večeri, obavljaju brojne, s pravom možemo reći, muške poslove.
Velika žurba
Njihovi pokojni roditelji Jovo i Spasenija izrodili su trinaestero djece. Muška djeca rano su umirala. Dvije sestre su se udale, a pet njih, kao pet virdžina, ostalo je s roditeljima, da im pomažu u svakodnevnim seoskim poslovima i da im zamijene mušku djecu, piše Avaz.
Tačno se zna ko šta radi na imanju
Bile su u velikoj žurbi i u poslu. Sjetva je kukurza. Jedna sestra popravljala je oronuli zid na staroj porodičnoj kući, dvije su pripremale sjeme za sjetvu. Kažu da voze i traktor, obavljaju mnoge teške poslove.
Jedino su angažovale komšiju da im sijačicom zasije kukuruz. Žale se da ne mogu pronaći radnu snagu za neke veće poslove na imanju.
Sela opustjela, mladi otišli za boljim životom. Mole nas da ih ne fotografiramo, tako “nakaradne”, jer nemaju one mnogo vremena ni za priču, a ni za uljepšavanje.
Puno srce
Sestre Zarić, iskreno i iz duše, kažu da im je puno srce što su ostale s roditeljima i da bi ponovo, kada bi morale birati, odabrale ovakav, skoro pa monaški život. Na svom imanju imaju mnogo stoke, ovaca, svinja, živine, ali ne plaše se nikakvog težačkog posla.
Obrađuju oko 80 dunuma zemlje, po potrebi uzimaju zemljište i pod zakup. Treba osigurati hranu za stoku.
Jedna od sestra popravljala oronuli zid na staroj porodičnoj kući
– Imamo devetnaest grla marve, dvadesetak ovaca. Uzimamo zemlju i u Koraju pod zakup. Zdravlje nas još dobro služi. Zimus smo se plašile gripe, ali nas je i ona zaobišla. Ustajemo rano, oko šest sati, i radimo do devet naveče, kada obično večeramo i dogovaramo se za sutrašnji dan. Da nam nije nedjelje i praznika, davno bismo pocrkale od rada – kaže Stoja Zarić (79) dok spretno istresa sjeme kukuruza iz jedne u drugu vreću i priprema se za odlazak na njivu.
Ovako nam je suđeno od Boga
Od Boga je, valjda, suđeno da ostanemo neudate i da živimo u zajedničkom domaćinstvu, nas pet sestara. Dok nas zdravlje služi, mi ćemo da radimo i da trajemo, kažu sestre Zarić, o kojima njihove komšije i mještani Mrtvice imaju samo riječi hvale.
Od majčine smrti 2007. godine ne gledaju TV
Majka Spasenija poživjela im je skoro do stote godine. Umrla je 2007. i nedostajalo joj je samo četiri mjeseca da napuni stotu. Od majčine smrti, kažu, nose crninu, ne gledaju televizijski program, ne slušaju radio. Nemaju one vremena za takav luksuz. Otac Jovo umro je u 92. godini.
(Srpskainfo)
