Foto: Ringier
Ustavni sud Republike Srpske nije prihvatio inicijativu za ocjenu ustavnosti članova Krivičnog zakona kojima su kleveta i iznošenje ličnih i porodičnih prilika određene kao krivična djela za koja je propisana novčana kazna, ocijenivši da osporene odredbe nisu u suprotnosti sa ustavnim načelom vladavine prava.
Krivičnopravna odgovornost za osporena krivična djela ne može se dovoditi u vezu sa građanskopravnom odgovornošću za klevetu iz Zakona o zaštiti od klevete, s obzirom na to da je riječ o dva potpuno različita oblika pravne odgovornosti i da propisivanje oba vida zaštite predstavlja pitanje zakonodavne politike u ostvarivanju zaštite osnovnih prava i sloboda čovjeka, saopšteno je iz Ustavnog suda Republike Srpske.
Osim toga, osporene odredbe imaju nivo preciznosti koji dozvoljava da se u razumnoj mjeri mogu predvidjeti ponašanja i posljedice ponašanja koja su inkriminisana.
U pogledu tvrdnje da je zakonodavac osporenim propisivanjem ograničio slobodu izražavanja iz člana 10 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Ustavni sud je ocijenio da sloboda izražavanja nije apsolutno pravo i da je miješanje u pravo na slobodu izražavanja moguće u skladu sa stavom 2 člana 10 Evropske konvencije.
U konkretnom slučaju, miješanje u pravo na slobodu izražavanja propisano je na osnovu zakona, temeljem ustavnog ovlaštenja zakonodavca.
Sud je ocijenio da je miješanje u pravo na slobodu izražavanja usmjereno ostvarenju legitimnog cilja, jer se osporenim odredbama štite pravo na ljudsko dostojanstvo, čovjekova privatnost i lični i porodični život.
Ta prava predstavljaju interakciju javnopravnih i privatnopravnih elemenata, budući da je riječ o pravom zaštićenim ličnim dobrima, ali i etičkim vrijednostima koje imaju važnost za jedno demokratsko društvo i koje su inkorporisane u ovu ustavnu normu, dodaje se u saopštenju.
Ustavni sud je ocijenio i da osporeno propisivanje samo po sebi nije dovoljno da se može zaključiti da je takvo miješanje u pravo na slobodu izražavanja neproporcionalno legitimnom cilju koji se želi ostvariti.
U vezi s tim, Sud je imao u vidu prirodu i visinu zaprijećenih sankcija, jer je riječ isključivo o novčanim kaznama za navedena krivična djela čija je visina precizno određena i to na razumnom nivou, pogotovo kad se ima u vidu opšti minimum i maksimum novčane kazne predviđen Krivičnim zakonikom Republike Srpske.