Borba Snježane Ivković za ostrvarivanje svojih prava traje od 2011. godine i još nije završena, a u tome joj nisu pomogle ni čak dvije presude Suda BiH.
Na ovom primjeru se može vidjeti kako mogu izgledati postavljenja na dužnosti u institucijama BiH. Naime, Ivković se 2010. godine prijavila na konkurs za pomoćnika ministra u Sektoru za transport Ministarstva komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine.
Iako je bila prvoplasirana na listi uspješnih kandidata sa osvojenih 99,8 bodova, tadašnji ministar prometa i komunikacija Rudo Vidović je na ovu dužnost imenovao Zorana Andrića, koji je osvojio 94,7 bodova na konkursu. Vidović je svoju odluku obrazložio pozivom na zakonom definisano diskreciono pravo da imenuje bilo kog kandidata sa liste uspješnih.
Međutim, kako je kasnije potvrđeno i sudskim presudama, ministri prilikom korištenja ovog prava moraju dati argumentovano obrazloženje zašto nisu imenovali prvoplasiranog kandidata, te pribaviti mišljenje Agencije za državnu službu BiH prije nego što ozvaniče imenovanje.
Nakon Vidovićeve odluke o Andrićevom imenovanju Snježana Ivković je podnijela žalbu Odboru državne službe za žalbe, koji je odbacije kao neosnovanu. Nakon toga je pokrenula upravni spor pred Sudom BiH kojim je tražila poništavanje ove “odbijenice”. Sud BiH, presudom iz 2013. godine, prihvata njenu tužbu i donosi presudu kojom je poništeno spomenuto rješenje Odbora državne službe za žalbe i naložen je ponovni postupak.
Ovaj put spomenuti odbor donosi odluku u korist Snježane Ivković, poništava Andrićevo imenovanje i prvostepenom organu, a u ovom slučaju je to ministar prometa i komunikacija BiH, nalaže da ponovo donese odluku o postavljenju na dužnost pomoćnika ministra.
Kako su u međuvremenu održani izbori i došlo je do smjena na ministarskim funkcijama, obaveza da provede ovaj postupak pripala je tadađnjem ministru Damiru Hadžiću. Međutim, on kao i njegov prethodnik, potvrđuje Andrićevo imenovanje.
U obrazloženju je navedeno da je Ivković uposlena u Ministarstvu prometa i komunikacija od 2003., a Andrić od 2008. godine. Ipak, Hadžić je smatrao da je Andrić iskusniji u poslovima iz oblasti transporta, jer je radio kao viši stručni saradnik za oblast drumskog saobraćaja, dok je Ivković bila stručni savjetnik za međunarodnu saradnju.
Za Ivković opet počinje isti put, koji traje od 2013. godine do danas. Podnošenje žalbe Odboru državne službe za žalbe, dobijanje odbijenice, pokretanje spora pred Sudom BiH, dobijanje presude kojom se poništava odbijenica.
– Tuženi u obrazloženju osporenog rješenja zaključuje da se ministar kretao unutar ovlaštenja datih zakonom, te pri tome obrazložio svoj diskrecioni izbor. Žalbene navode koji se tiču kvalifikacija i referenci tužiteljice, a koji izlaze izvan uvjeta traženih konkursom, tuženi je cijenio irelevantnim za donošenje odluke u ovom postupku, te ih nije obrazložio. Međutim, prema stanovištu ovog sudskog vijeća, suprotno zaključku tuženog, za pravlno rješavanje ove upravne stvari i jesu od presudnog značaja kvalifikacije i reference izvan onih traženih konkursom. Naime, uvjeti propisani konkursom su eliminatornog karaktera, te kandidati koji ispunjavaju uvjete iz istog mogu pristupiti polaganju stručnog ispita, koje se boduje, te se sastavlja rang lista uspješnih kanidata. Kod činjenice da rukovoditelj organa uprave ima diskreciono pravo da sa liste uspjethih kandidata imenuje kandidata, upravo kvalifikacije i reference izvan onih traženih konkursom, jesu od odlučnog značaja – navedeno je, između ostalog, u drugoj presudi Suda BiH iz 2015. godine.
Nakon ove presude Ivković dobija i rješenje Odbora državne službe za žalbe kojim se od ministra, sada već Ismira Juske, traži donošenje nove odluke o imenovanju pomoćnika ministra. I tu je za sada, koliko je poznato, sve stalo. Jusko još nije proveo spomenutu sudsku presudu, niti rješenje Odbora, a Andrić i dalje obavlja funkciju pomoćnika ministra.
Kada će cijeli ovaj slučaj biti riješen pokušali smo saznati od ministra Juske, ali do objavljivanja ovg teksta još uvijek nismo dobilo bilo kakav odgovor.
Cijeli ovaj slučaj prokomentarisao je i Predrag Herbez, advokat Snježane Ivković u ovom slučaju.
– Moje mišljenje je da Ministrastvo nije na vrijeme provelo ove dvije presude iz prostog razloga što nema odgovornosti za rad državnih službenika, tj. Tužilaštvo BiH kao stvarno i mjesno nadležno za procesuiranje odgovornosti državnih službenika zbog njihovog nezakonitog/nesavjesnog rada, nema hrabrosti ili ne želi da ih procesuira, slijedom čega se kod državnih službenika stvara uvjerenje da su nedodirljivi i da mogu da rade šta god hoće, sve pod plaštom da štite državne interese. Onog momenta kada Tužilašvo BiH počne procesuiranje državnih službenika iz navedenih razloga ova država će postati pravna država, i obični građani neće biti taoci državnih službenika, koji za svoj rad i dalje nikom ne odgovaraju – kazao nam je Herbez.
(Faktor)