Foto: BN
Za kupovinu stana u izgradnji od 61 kvadrat u Banjaluci, bračni par morao je iz vlastitog džepa, mimo kredita od 251.000 KM, odmah da iskešira više od 3.000 KM za notare, RUGIPP i osiguranje kredita.
Do useljenja i prve uknjižbe čeka ih još najmanje 2.000 KM za procjenitelje, osiguranje nekretnine i komunalne priključke.
Ovo nije jedini primjer, mnogi koji rješavaju stambeno pitanje osim što ostaju zatečeni količinom papira i potvrda za podnošenje zahtjeva, kao što su platne liste, potvrde o zaposlenju, vjenčani list i slično, ali najveći problem im je ipak novac. Naime, samo troškovi obrade kredita, koji se ne zovu isto u svim bankama, za kredit od 200.000 KM koštaju oko 1.000 KM.
Banjalučanin, čiji je identitet poznat redakciji, nedavno se upustio u proceduru kupovine stana u izgradnji.
U prvom odlasku notaru zbog ugovora o kupovini stana bračni par je morao platiti 890 KM, da bi ih već kod sljedećeg koraka dočekao novi notarski trošak od 725 KM za obradu ugovora o kreditu i hipoteci. Pored toga, Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIPP) platili su 500 KM za upis zabilježbe i hipoteke, dok ih je samo osiguranje samog kredita koštalo dodatnih 950 KM.
Trenutno čekaju da zgrada bude završena, a prije useljenja čeka ih nova serija troškova. Angažovanje procjenitelja vrijednosti stana koštaće ih oko 300 KM, osiguranje same nekretnine oko 1.500 KM, uz dodatne troškove ponovnog odlaska u RUGIPP radi uknjižbe vlasništva. Kada sve to završe slijede i nezaobilazne takse za priključke struje i vode.
– Znali smo okvirno da postoje prateći troškovi, ali ovo je ipak previše. Do sada smo dali više od 3.000 KM samo na papire, a stan još nije ni završen – priča naš sagovornik.
Banjalučanka sa kojom smo razgovarali na ovu temu kaže da je sa suprugom pažljivo planirala kompletnu finansijsku konstrukciju da bi uopšte mogli kupiti stan
– Kada smo podnijeli zahtjev za kredit, shvatili smo da moramo platiti nekoliko hiljada maraka troškova za koje u tom trenutku uopšte nismo imali novac. Poseban problem je što nas pred useljenje čeka i kompletno opremanje stana i kupovina namještaja, pa nam je u ovoj situaciji doslovno svaka marka presudna – kaže ona.
Monopol na bankarskom tržištu godinama prećutno tolerišu regulatorni organi, koji zatvaraju oči pred ekstraprofitima i skrivenim troškovima koje banke nameću klijentima. Javna je tajna da je moćni bankarski sektor u čvrstoj sprezi sa političarima, pa ne čudi što im je dozvoljeno da nesmetano diktiraju uslove na tržištu i uvode razne provizije. U takvom ambijentu, gdje država ujedno propisuje i obavezne notarske tarife i takse RUGIPP-a bez kojih se kredit ne može realizovati, bankari bez ikakvog pritiska konkurencije izvlače astronomske iznose preko leđa građana.
A kako ide bankarima najbolje pokazuju zvanični podaci. Bankarski sektor u Republici Srpskoj u prvom polugodištu ove godine ostvario je neto dobit od 165,1 milion КM, koja je veća za 23 miliona КM ili 16,18 odsto u odnosu na isti period prošle godine.
Prošle godine su ostvarili ukupnu neto dobit od 266,9 miliona KM koja je veća za 19,7 miliona KM ili za 7,97 odsto nego u 2024. godini.
Komentarišući ovaj udar na džepove građana, poznati ekonomista Milenko Stanić poručuje da su bankarske organizacije u Srpskoj potpuno monopolizovale tržište i da ostvaruju ekstremno visoke profite u odnosu na sve druge privredne grane.
– Potreba građana za rješavanjem stambenog pitanja je nasušna potreba, a imajući u vidu ograničene prihode našeg stanovništva koji ne mogu ni približno da pokriju cijene stanova, većina mladih ljudi je prinuđena da to rješava uzimanjem kredita. Naravno, bankarske organizacije to dobro znaju da naplate – kaže on.
Stanić optužuje banke da primjenjuju nefer poslovanje i obmanjuju klijente poput trgovačkih lanaca.
– Banke bi u svojim promotivnim nastupima morale jasnije isticati kolika je stvarna, efektivna kamatna stopa koju naplaćuju. Međutim, to ne radi nijedna bankarska organizacija. One se ponašaju kao preduzeća koja objavljuju „akcijske popuste“ od 30, 40 ili 50 odsto, a prije toga podignu cijene za taj iznos. To je jedna vrsta prevare građana – naveo je Stanić.
On objašnjava da banke privlače građane reklamiranjem prividno niskih nominalnih kamatnih stopa, dok u pozadini sakriju visoke prateće troškove.
– Dodatni troškovi obrade zahtjeva i razne takse često se u konačnici približe visini same kamatne stope koju plaća kreditni dužnik. Inače, bankarski sektor je kod nas sa dosta ograničenom konkurencijom. Imamo dominaciju samo nekoliko velikih banaka, a nasuprot njima nekoliko malih i sitnih koje svojim obimom poslovanja ne mogu uticati na smanjenje kamatnih stopa – naveo je Stanić.
Objasnio je da se monopolska pozicija koristi da se naplate vanredno veći prihodi putem, prije svega, kamatnih stopa i sporednih nameta.
Dok su svima puna usta brige za mlade i borbe za njihov ostanak na ovim prostorima, u praksi im bankarske provizije, notarske tarife, osiguranja i skriveni nameti ostaju nevidljiva omča oko vrata na prvom koraku stvaranja doma.
Srpska info