Aktuelne debate o CETA, trgovinskom sporazumu između Kanade i Evropske unije, gotovo isključivo su fokusirane na dva pitanja. Ta pitanja jesu značajna, ali nisu najvažnija. U ovom članku ću prvo razmotriti ta dva pitanja, a onda se okrenuti jednom važnijem: koliko globalizacije nam je zaista potrebno?
Po briselskim kuloarima već se lagano šapuće da EU-birokacija traži neko drugo rješenje kojim bi se izbjeglo stopiranje potpisivanja sporazuma koje je zakazano za skori Summit EU-Kanada. Međutim, manevarski prostor je bitno smanjen još ljetos kad je nakon pritiska najmoćnije zemlje članice – Njemačke, predsjednik Europske komisije ipak popustio i odlučio da CETA ide težim putem i bude kategoriziran kao “mješoviti sporazum”, što znači ratifikaciju u svim parlamentima EU. Od ljeta CETA-ina sudbina postaje sve neizvjesnija.
"Optimisti će na kraju reći, pa dosta više, hajmo negdje. Svi će otići, ako se nastavi ovako. Ostat će krug nesnađenih i oni koji više neće imati na čemu da skaču. Niko ništa ne nudi sem katastrofe. BiH se neće spasiti dok ovo sve ne propadne.
Toga dana gradonačelnik je nosio bijelo odijelo. U londonskom Cityju takva stvar ne može proći nezamijećeno, ali Milan Bandić sasvim sigurno nije htio ostati nevidljiv. U scenariju koji pomalo nalikuje grčkom, iz dva mala privatna mlažnjaka u vlasništvu Deutsche Banka tog se vrućeg srpanjskog jutra 2007. na Stanstead aerodrom pored Londona uz gradonačelnika iskrcalo još desetak hrvatskih konzultanata, novinara i članova uprave Zagrebačkog holdinga.
GLOBALNA ekonomija mogla bi se samouništiti ako se upotreba fosilnih goriva ne zamijeni čistom, ekološki prihvatljivom energijom, tvrdi se u najnovijem izvještaju o utjecaju klime na ekonomiju, The New Climate Economy.
Kada je riječ o unutrašnjem dugu, on iznosi 1,8 milijardi eura, no njegova struktura je malo drugačija. RS ovdje drži primat - unutrašnji dug ovog entiteta iznosi 1,14 milijardi eura.
Sve su banke jednake pred zakonom, ali američko pravosuđe dokazuje da su neke malo više jednake, te da optužnice i kazne kojima se mogu po glavi lupiti i najveće svjetske banke daju američkoj vladi izuzetno moćno sredstvo za disciplinovanje neposlušnih, čak i kada su to najbliži saveznici. Ono što je više nego uočljivo je da visina izrečenih kazni pokazuje sasvim drugačije prioritete od onih zvanično proklamovanih.
