Foto: Nezavisne
Mitar Medović iz Banjaluke u oktobru će napuniti 98 godina, a kao volonter Gradske organizacije Crvenog krsta i veliki humanitarac ni nakon 55 godina ne posustaje, pomaže ugroženim i siromašnim sugrađanima, a tako će vjerovatno do kraja života.
U razgovoru s njim, a povodom Svjetskog dana humanitarnih radnika, sa osmijehom nam je ispričao da ga i dalje pokreće i daje mu snagu to što zna da će nekome pomoći.
Ovaj bivši milicionar, još pun entuzijazma i vitalan, rođen u jesen 1925. godine u Rudom, već 70 godina živi u Banjaluci, a član je humanitarne organizacije grada Banjaluke cijelih 65 godina. No, on je jedan od najstarijih i najaktivnijih volontera Organizacije Crvenog krsta Banjaluke već 55 godina.
Cijeli svoj život posvetio je pomaganju drugima, a više od pet decenija nije ni pomislio da zatraži da mu se plati za njegov rad.
I danas na štakama prošeta do Centra za socijalni rad ili do mjesne zajednice Crvenog krsta, a s obzirom na to da je njen predsjednik više od 30 godina, napiše dopis za donaciju paketa za nekoliko osoba, preuzme, te podijeli zajedno sa volonterima.
Kako kaže, takvim tempom će vjerovatno nastaviti do kraja života.
“Sve to vidi narod i Gospod Bog. I danas me ljudi pozdravljaju i javljaju mi se i to me hrani, daje mi moralnu snagu”, priča Medović za “Nezavisne”.
U Banjaluku je došao sada već davne 1952. godine, bio je policajac 22 godine, od 1945. do 1967, a nakon odlaska u penziju, a s obzirom na to da je i u svom radu povezan sa Crvenim krstom, Centrom za socijalni rad i sl., odlučio je da nastavi sa humanitarnim radom.
“Ja sam oduvijek pomagao ljudima, prosto sam imao tu želju, niko me nije tjerao na to. Savjest me tjerala da pomažem ljudima, siromašnima, starima, nemoćnima, teško pokretnima, koji nemaju ništa ili imaju tek minimalna sredstva za život. Svaki dan sam pomagao, čak i subotom i nedjeljom, bez obzira na to koje je godišnje doba, i to po najvišim temperaturama ili najhladnijoj zimi. Uvijek sam išao pješice ili biciklom pomagati, često slabo obučen i obuven, više gladan nego sit”, priča nam Medović.
Iako je prije nekih sedam godina slomio kuk, više nije toliko aktivan, ali i dalje ne odustaje.
“Malo sam smanjio aktivnosti kada sam prije sedam godina pao na stepenicama i slomio kuk. Tada sam operisan, pa sam nastavio da radim, jer nisam klonuo duhom i posustao. Imam dvije štake, hodam, radim, pa tako i sa 98 godina, zajedno sa volonterima, obilazim bolesnike, siromašne, kad god mogu”, ističe ovaj humanitarac.
Prema njegovim riječima, bolesnima pomaže da dobiju pomoć, a pored svega toga, prikuplja i dobrotvorne priloge od donatora.
“Ja od donatora tražim nekih deset paketa pomoći, ili nešto novca, a godišnje podijelim 100 paketa, a prošle godine čak 200. I mladima bih poručio da se uključe u humanitarni rad, da pomažu drugima”, kazao je on.
Dodaje da nikad nije pravio diskriminaciju među ljudima, za njega su svi jednaki, sve vjere, nacije, te sve štiti i pomaže.
“Za vrijeme rata je bilo najgore. Tada smo svi zajedno pružali pomoć ranjenima, izbjeglicama, i to su bile najteže godine mog volonterskog posla”, zaključio je Medović.
Njegova kćerka Ljubinka kaže da je i sada uporan, ne odustaje, iako mu je, ističe ona, 100 puta sam rekla da prekine s tim, da malo odmori, no, kako kaže, to je za njega nemoguće.
On je iskazao zahvalnost brojnim donatorima, bankama, marketima, firmama koji pošalju pakete pomoći i odgovore na njegove dopise.
Odlikovan brojnim ordenima
Humanitarac Mitar Medović je odlikovan i brojnim ordenima, a kako kaže, ima 25 odlikovanja.
“Imam Orden rada od Tita, koji sam dobio 1964. godine, te Orden za vojne zasluge Narodne vojske Jugoslavije, a sedamdesetih sam dobio Orden za narod, te Zlatni orden Crvenog krsta”, rekao je Medović.
Bio je, kako kaže, prvi komandir Stanice Narodne milicije u Višegrada i najbolji policajac u Banjaluci, a 1965. grad Banjaluka ga je proglasio za počasnog građanina, dok je odlikovan i Krstom milosrđa od predsjednika Republike Srpske.