Jedna od ključnih karakteristika populizma, ako je za vjerovati zabrinutim europejcima, jest fiskalna nonšalantnost. Populisti, naime, ne vode brigu o “socijalnoj fizici” koja stoji iza uravnoteženih proračuna. Oni se razbacuju novcima kao da ne postoji sutra. I tako ugrožavaju i ekonomsku i političku stabilnost. Kao na primjer talijanska vlada koju čini koalicija Lige i Pokreta pet zvijezda.
Već više od mjesec dana traju pregovori između Europske komisije i talijanske vlade oko proračuna za 2019. godinu. Do pregovora je došlo jer je Komisija, prvi put u svojoj povijesti, odbila proračunski prijedlog zemlje članice. Talijanski je proračun planiran s deficitom od 2,4% BDP-a, a iz Komisije su odgovorili da je toliki deficit opasan s obzirom na postojeću visinu javnog duga. Dakle, Komisija je odbila proračun iako planirani deficit nije prelazio mastrišku granicu od 3% BDP-a.
Talijanski su čelnici isprva snažno negodovali i poručivali da se neće povući. No, s vremenom su ipak djelomično popustili, više pod pritiskom famoznih financijskih tržišta na kojima su počele rasti kamate na talijanske državne obveznice. Tako su početkom mjeseca učinili ustupak i pristali smanjiti deficit na 2%. Međutim, onda su se dogodili Žuti prsluci. Val žestokih socijalnih prosvjeda koji je potresao Francusku nagnao je predsjednika Macrona na ustupke. Ti ustupci nisu zadovoljili prosvjednike, ali su poslužili kao koristan politički alat talijanskoj vladi.
Ustupci koje je Macron obećao prosvjednicima, kao što su rast minimalne plaće i smanjeno porezno opterećenje najsiromašnijih, imaju svoj odraz u francuskom proračunu za 2019. godinu. Te najavljene mjere podižu razinu deficita na 3,5% BDP-a. Odmah su se oglasili predstavnici talijanske vlade i upitali Pierrea Moscovicija, Komisijinog povjerenika za ekonomska i financijska pitanja, da se izjasni po ovom pitanju. On je samo odgovorio da će pozorno pratiti situaciju s francuskim proračunom, ali da situacija nije ista kao talijanska.
Nakon Macronova poteza, talijanska vlada ima snažan adut u rukavu. Ako im Komisija nastavi osporavati proračun, optužit će ih za naklonjenost “europskom spasitelju” Macronu koji, pritisnut odozdo, navodno provodi iste politike kao oni. Drugim riječima, izbit će im “populistički argument” iz ruku. Naravno, niti Macron provodi narodnu politiku, niti ju Liga i Pokret pet zvijezda kane provoditi u okviru novog proračuna. Dovoljno je samo znati da nezanemarivu ulogu u talijanskom deficitu igra smanjenje poreza za najbogatije.
Pred Europskom komisijom je sigurno velik izazov. Prvenstveno zato što optužbe za populizam više ne prolaze. A to je zasluga Žutih prsluka. Oni su učinili taj tip diskreditacije promašenim i pokazali da lažna opreka razumni političari/populisti funkcionira jedino onda kad nema autentičnog narodnog otpora.