U analizi koju je napravio Eurostat, mladi roditeljski dom najranije napuštaju u Švedskoj sa 19,7 i u Danskoj sa 21 godinom, dok sa roditeljima najduže ostaju mladi u Hrvatskoj do 31,4 godine
Piše: Alema PENDEK
Bosna i Hercegovina je zemlja bogata potencijalima, što prirodnim koji su preduslov za jačanje, prije svega, turizma, što potencijala za razvoj metalne, drvne, namjenske industrije u kojima svake godine ostvarujemo sve bolje rezultate.
Također, prema riječima postojećih, ali i potencijalnih investitora, osim ovih potencijala prednost Bosne i Hercegovine uz njen geografski položaj jeste i radna snaga. Svi smo svjesni da BiH ima vrijedne, talentovane, obrazovane mlade ljude, radnu snagu koja, nažalost, u BiH ne može da dođe do izražaja, jer nema dovoljno radnih mjesta, te se stručni i obrazovani kadar takoreći gomila na evidencijama službi za zapošljavanje širom BiH.
Istina, imamo i zaposlenih, kojih je, prema posljednjim podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, 747.516, ali isto tako imamo i veliku stopu nezaposlenosti koja iznosi 501.522 osobe, a kao što smo mnogo puta pisali i na što upozoravaju svi od domaćih do međunarodnih stručnjaka, nezaposlenost mladih je tolika da nas je dovela na neslavno prvo mjesto u Evropi.
S obzirom na lošu nezaposlenost mladih, oni u BiH rijetko maštaju o stvarima koje se u ostalim zemljama svijeta podrazumijevaju i uopće ne dolaze u pitanje počev od vlastitog auta do stana. U BiH mladi maštaju o bilo kakvom poslu, pa smo svjedoci da diplome koje se dobiju nakon završenog fakulteta često završe na zidovima, u plakarima, u paketima, a diplomirani pravnici, inžinjeri… rade kao konobari, radnice u kladionicama i slično.
Stoga, gledajući stanje u BiH, teško je očekivati da se naša država nađe u istraživanju kakvo je uradio Eurostat, a koje je analiziralo do kada mladi ljudi žive sa roditeljima.
Prema ovoj analizi Weurostata, mladi Bugari žive sa svojim roditeljima do 29. ili 30. godine, što je duže od prosjeka u EU. Bugarski muškarci roditeljski dom napuštaju u prosjeku u 31. godini, a žene u 27, izvještava bugarska agencija BTA.
Inače, prosječna dob u kojoj mladi napuštaju roditeljski dom u EU je 26,1 godina. Ova slika, međutim, varira od zemlje do zemlje. U tri nordijske zemlje mladi napuštaju roditeljski dom u ranijoj dobi, i to sa 19,7 godina u Švedskoj, sa 21 u Danskoj, te sa 22 u Finskoj.
Na drugom kraju spektra je Hrvatska, u kojoj mladi žive sa svojim roditeljima do prosječne dobi od 31,4 godine. Slijede Malta (31,1), Slovačka (30,9), te Italija (30,1).
Kao glavni razlog ostanka u roditeljskom domu navedeni su niska zaposlenost, manjak sredstava za kupovinu vlastitog doma i jake porodične veze.
Nema potrebe navoditi dodatne razloge za Bosnu i Hercegovinu. Mada nismo obuhvaćeni ovim istraživanjima, jasno je da bismo ovdje vjerovatno dijelili mjesto sa svojim prvim susjedima. Nezaposlenost je, kako smo rekli, i dalje velika, a i od onog broja zaposlenih rijetki su oni koji imaju više od prosječne plate, za koju smo nedavno navodili da nije dovoljna ni za osnovne troškove života u koje svakako nije uračunata rata za kredit koji bi podigli za rješenje stambenog pitanja.
Svakodnevno slušamo kako su otvorene na hiljade novih radnih mjesta, obećanja koja čujemo i čitamo uglavnom idu u pravcu da će se izdvojiti značajna sredstva kako bi se potakao rast i razvoj industrije, malih i srednjih preduzeća, što bi na kraju rezultiralo novim radnim mjestima.
Za nadati se da će se dio obećanja ispuniti, da će se dio sredstava iskoristiti za konkretne projekte, iskoristiti u pravcu stvarnog smanjenja broja nezaposlenih, prije svega, mladih, jer dosad uglavnom čitamo priče mladih koji su otišli i koji se spremaju otići jer im država ne nudi ništa. Prilika za posao bez radnog iskustva i milion (bez)potrebnih referenci bila bi dovoljna za početak. Onda bismo se mogli porediti sa prosjekom EU i kad je u pitanju odlazak od roditelja i zasnivanje vlastitog doma.