Foto: Aleksandra Anja Dragomirović
Centar za životnu sredinu je kod Okružnog javnog tužilaštva bez odlaganja podnio krivičnu prijavu protiv NN lica zbog slučajeva trovanja pasa na Banj brdu u Banjaluci.
“Krivična prijava je podnesena zbog postojanja osnova sumnje da su poduzete aktivnosti koje prema Krivičnom zakoniku mogu imati obilježja više krivičnih djela u vezi sa izazivanjem opšte opasnosti po javno zdravlje i dobrobit životinja. Kako nesretni slučaj nije prvi, već jedan u nizu u posljednje vrijeme, potrebno je bilo tužilaštvu ukazati na ozbiljnost predmeta i izraziti sumnju u postojanje produženog krivičnog djela, koje se čini sa umišljajem. Stoga smo sugerisali promptno izuzimanje dokaza i preveniranje veće štete, te provođenje predistražnih radnji u cilju identifikacije počinioca”, istakao je Redžib Skomorac, pravnik u Centru za životnu sredinu.
Jasni protokoli o postupanju u ovakvim i sličnim situacijama ne postoje na području Republike Srpske, ali nije nemoguće da se isti u relativno kratkom roku donesu na šta Centar za životnu sredinu i apeluje.
Nakon što se na društvenim mrežama i medijima pojavila vijest o više slučajeva vlasničkih pasa koje je zadesila iznenadna smrt, a sa poveznicom da su svi netom prije toga bili u šetnji na poznatom banjalučkom izletištu Banj brdo (Šehitluci), te da su svi uginuli u mukama sa jakim konvulzijama za kratko vrijeme, smatramo da je neophodno pokrenuti lanac službene reakcije, što kao udruženje koje za bavi zaštitom životne sredine i činimo.
Svjedočenja vlasnika nastradalih pasa o ugibanju upućuju na sumnju o trovanju. Svjedočenja o tragovima razasute bjeličaste materije na izletištu upućuju na mogućnosti da je na predmetnom području razasut otrov, za sada nepoznatog sastava, ali zbog brzine nastupanja smrti sumnja se da je riječ o jakom i zabranjenom otrovu poput strihinina, furadana, cijanida i dr.
Rizik po javno zdravlje
Centar za životnu sredinu se direktno ne bavi dobrobiti kućnih ljubimaca, ali se bavi divljim vrstama i njihovim staništima, sa posebnim osvrtom na krupne zvijeri i ptice.
“Ono što dodatno ulijeva strah svjedocima sa kojima smo razgovarali i svima onima do kojih je došla ova nemila informacija je to da se ovo izletište posjećuje u krugu porodice, sa najmlađima, ali i starima, te da su rizici i po javno zdravlje ljudi više nego očiti. Javna reakcija nadležnih i dalje izostaje. Za očekivati bi bilo da smo već jasno i nedvosmisleno upoznati sa radnjama koje nadležne službe preduzimaju i mjerama koje posjetioci izletišta treba da prate, a da se osjećaju bezbjedno i radi sprečavanja daljih nesreća. Umjesto apela građanima Banjaluke i koraka ka suzbijanju ovakvih pojava, juče smo npr. blagovremeno informisani da je raspisan poziv za nabavku dinosaurusa. Ne možemo se odati utisku da bi trošenje javnog novca bilo smislenije koristiti za unapređenje sigurnosti javnog zdravlja i/ili očuvanje prirode, u užem smislu živih vrsta koje imamo u našim šumama, nego kupovati i postavljati na istu lokaciju replike izumrlih vrsta, dok osnovne probleme i rizike po zdravlje ljudi i drugih živih bića nismo uredili, a rizike sveli na najmanju moguću mjeru“, kazala je Aleksandra-Anja Dragomirović, podpredsjednica u Centru za životnu sredinu i podsjetila da šume oko grada kriju pravo bogatstvo vrsta:
„Naša istraživanja su pokazala da šume Banjaluke nastanjuje 28 različitih vrata sisara i oko 160 vrsta ptica, neke i strogo zaštićene/ugrožene vrste. Neophodno je sačuvati ovo blago, njihovo stanište, a naše izletište!”
Neophodna reakcija institucija
Postavljanje otrovnih mamaca na otvorenom je neselektivna metoda usmrćivanja životinja. Gotovo svaka domaća i/ili divlja životinja koja proguta otrovni mamac ugine. Ako se otrov ne ukloni iz prirode, dolazi do cijelog niza povezanih trovanja i nerijetko ima više žrtava. Životinje koje progutaju otrovne mamce ponekad mogu potencijalno uzrokovati sekundarno trovanje. Lanci ishrane u prirodi su neraskidivo povezani tako da otrov namjenjen psu, mački, vuku i sl. nerijetko završi u organizmima vrsta koje nisu bile primarni cilj prestupnika, već su tzv. kolateralna šteta. Posebno ćemo podsjetiti na ptice i to strvinare koji su iz BiH potpuno istrebljeni upravo zahvaljujući trovanjima primarno namjenjenim drugim vrstama (prije svega predatorima).
-U ovakvim i sličnim slučajevima, veoma je teško utvrditi neposrednog počinioca, ali to ne znači da slučajeve poput ovog trebamo prepustiti građanima ili fizičkim licima da tragaju za počiniocima. Smatramo da je nužno da nadležne institucije reaguju na slučajeve koji ukazuju na radnje protiv dobrobiti životinja, a posebno u slučajevima kada se sumnja na postojanje otrova koji je prijetnja i za zdravlje ljudi, navode iz Centra.
U skladu sa Zakonom o dobrobiti životinja, članom 4. “zabranjeno je životinju bez razloga ubiti, nanositi joj bol i patnju”. Takođe i Krivični zakonik Republike Srpske propisuje krivična djela koja se mogu dovesti u vezu sa slučajevima o kojim govori ovaj tekst.
-O svakom slučaju trovanja ili sumnji na isto potrebno je informisati nadležnu policijsku službu, nadležne inspekcijske organe i tužilaštvo. Istražne radnje vezane za zločine nad životinjama, divljim vrstama i prirodi se trebaju aktivnije i efikasnije provoditi. Dosadašnja praksa nije pokazala zadovoljavajuću efikasnost. Jedan očigledan slučaj krivolova, propisno dokumentovan, a o kojem smo pisali i pratili, nikada nije dobio pravni epilog, podsjećaju iz Centra.
Podsjećamo i na pitanje prometa i načina korištenja otrovnih sredstava, za koje smo jednostavnim pretraživanjem utvrdili da ih je čak moguće naći na jednom poznatom javnom oglašivaču za prodaju – što nikako ne bi smio biti slučaj i ostati neprocesuirano. Trovanje je česta pojava u svim zemljama okruženja, sa sličnim uzrocima, metodama i supstancama koje se koriste i sa uvezanom ilegalnom prekograničnom trgovinom zabranjenim supstancama – što predstavlja veliki izazov u sprečavanju širenja ove prakse koja ne prijeti samo divljim i domaćim životinjama, već i ljudima.