Foto: Pixell
Eskalacija političke krize u Bosni i Hercegovini nije mogla proći bez novih ataka političara na novinare, što je ovdje nekima postala praksa. Šampionsku titulu u vrijeđanju novinara očekivano je i ovaj put zadržao Milorad Dodik.
Piše: Miljan Kovač
Aktuelnom predsjedniku Republike Srpske zasmetalo je valjda i to što se novinar Federalne televizije Đorđe Vujatović uopšte pojavio na njegovoj pres- konferenciji održanoj prvog dana marta. Samo nekoliko dana ranije prvostepeno osuđen na godinu dana zatvora i zabranu obavljanja javnih funkcija, vrlo nervozni Dodik ljutitio je upitao novinara šta radi na FTV i pozvao ga da pređe na RTRS, potvrdivši još jednom ko stvarno kontroliše entitetski javni servis. Očito nezadovoljan profesionalno hladnim odgovorom kolege Vujatovića, uputio mu je nimalo prijatnu poruku: „Znam da si dobio instrukcije od redakcije da me pitaš, ali budi oprezan!“
Valjda da svi koji se usude u RS raditi ovaj posao u skladu s profesionalnim normama utvrde lekciju, vidno frustrirani Dodik je „pokaznu vježbu ućutkivanja medija“ ponovio na novinaru Oslobođenja Goranu Dakiću. S tim da je ovaj put s riječi prešao na djela pa je na licu mjesta Dakiću izrekao mjeru zabrane ulaska u palatu u kojoj „stoluje“, ali je očito tretira kao privatni posjed.
Uostalom, praksu istjerivanja s posjeda (Palate RS) Dodik je prvi put demonstrirao još 2012. godine, kada je s pres-konferencije istjerao novinarku Ljiljanu Kovačević. Predugačak je i sam spisak novinarki i novinara koji su od tada do danas istjerivani, vrijeđani, napadani direktno od predstavnika vlasti.
Novinar Vladimir Kovačević je 2018. rekao da ga nisu političari svojim rukama tukli, ali svakako jesu stvorili atmosferu linča, u kojoj je jedva izvukao živu glavu. Napadači su osuđeni, o nalogodavcima niko i ne govori.
Bahato protiv istine
Bahato i osiono razračunavanje s medijima, podsjeća Đorđe Vujatović, nije ništa novo. Toliko dugo traje da je mnogima postalo normalno. Međutim, takvo ponašanje je sada intenzivirano do te mjere da je stvorena atmosfera linča.
Institucije kojima je to u opisu posla ne rade ništa na kažnjavanju vrijeđanja i govora mržnje, što je dovelo do toga da i sami građani preuzimaju takav obrazac ponašanja i smatraju da je ne samo slobodno, nego i poželjno napasti novinare.
Foto: RASSrbija
Vujatović ističe da ovo nije prvi put da ga je Dodik prozivao, ali da je na neki način bio najvidljivije, posebno u svjetlu svih događaja i političke krize, koja je kulminirala do te mjere da je kod građana izazvan čak i strah od izbijanja novog rata. Zanimljivo je, kako kaže, to što je Dodik u tom verbalnom napadu iskoristio svoju agendu tog dana, u kojoj je pozivao sve predstavnike srpskog naroda da napuste institucije BiH.
Čudan je način na koji prema Vujatovićevom mišljenju vlast u RS, zapravo, koristi medije sa sjedištem u Federaciji BiH, a čije novinare istovremeno napada.
„To je njegov sukob sa svim novinarima i medijima koje on ne kontroliše. Međutim, iako on javno napada medije iz Federacije, on u stvari voli i koristi te medije, jer za njegovu političku dugovoječnost su velikim dijelom krivi baš ti mediji. Oni prate svaki njegov korak i na taj način afirmišu njegove politike. Štaviše, znamo da vlasti u Republici Srpskoj neke dokumente koji “pale javnost” (zakoni, zaključci, odluke) prije dostave tim medijima, iako mnogi od njih nemaju ni dopisnike iz Banjaluke“, kaže Vujatović za Impuls.
Nikoli Morači i Aleksandru Trifunoviću su početkom marta 2023. godine oštećeni parkirani automobili. Zbog razotrkivanja brojnih afera, odnosno kritičkog i profesionalnog odnosa prema političkoj i društvenoj situaciji ovih banjalučkih novinara, „poruka“ je bila potpuno jasna.
Foto: Ringier
Počinioca, međutim, nije otkrila ni policija ni tužilaštvo.
Otkrio ga je sam Morača. Ipak, ni nakon dvije godine nije izveden pred lice pravde, niti su njegovi ili motivi eventualnih nalogodavaca poznati.
„Otkrio sam lično ko nam je izgrebao auta i svoja saznanja proslijedio policiji, koja je počinioca uhapsila i on je priznao sve. U međuvremenu je podignuta optužnica, ali evo prošle su nedavno tačno dvije godine kako nije zakazano suđenje“, kaže Morača.
Nije to bio jedini pritisak koji je ovaj novinar trpio proteklih godina. Prije dvije godine je bio u centru pravog skandala, kada su ga protivno svim pravnim normama isljeđivali policijski službenici, vršeći na njega pritisak da otkrije izvor informacija. Kada je to odbio, oduzet mu je mobilni telefon. A u policijskoj stanici, gdje je bio pozvan na informativni razgovor, faktički je tretiran kao osumnjičeni.
Pritisci ga ipak, kaže, nisu ni zaplašili ni utišali.
„Pritisci i prijetnje uvijek su na mene uticali da još više radim, da kopam ono što se kaže dublje. Što je pritisak veći i što su prijetnje učestalije, znaš da si blizu cilja“, kaže Morača za Impuls.
Leglizacija nasilja
Izgleda da su vlastodršci koji bi ućutkivali medije, ali i sve kritičare njihovog „lika i djela“, frustrirani činjenicom da ni formalizacija cenzure kroz zakonsku kriminalizaciju klevete nije urodila plodom. Bar ne u onoj mjeri u kojoj su očekivali. Uostalom, jasno je da je ućutkivanje svake kritike ili informacije koja ne ide u prilog političarima na vlasti i bio jedini motiv za izmjene krivičnog zakona RS kojim se kriminalizuje kleveta.
U Udruženju BH novinari kažu da preciznih podataka o broju podnesenih krivičnih prijava protiv novinara po ovom osnovu nema, jer neka okružna tužilaštva, iz njima znanih razloga, ne žele dijeliti te podatke. Ipak, prema nezvaničnim saznanjima od ukupnog broja prijava oko 10 % se odnosi na novinare.
Novinarka Sanja Vasković, urednica portala Spin-info iz Istočnog Sarajeva je vjerovatno prva imala tu čast da zbog navodne klevete bude pozvana i u policiju.
Krivičnu prijavu protiv nje podnio je vlasnik fime „Mraz“ iz Pala, Mladen Kovačević. Ova prijava, po opštoj ocjeni pravnih stručnjaka i novinarske zajednice, primjer je klasičnog pritiska na novinare.
Foto: Facebook
„Kovačević je na sve načine pokušao spriječiti pisanje teksta o malverzacijama vezanim za rad njegove firme, odnosno firmi, te pritisku na radnike. Zvao je kolegu koji je prvobitno pisao tekst pa onda i mene, kada sam ga u sljedećem tekstu pomenula i to dva dana zaredom. Kada je vidio da nećemo odustati i da ćemo nastaviti profesionalno raditi svoj posao, mene je prijavio direktno policiji, što je koliko znam prvi slučaj u Republici Srpskoj nakon rekriminalizacije klevete“, kaže Sanja u izjavi za Impuls.
Pritisci je nisu zaplašili, jer su kako kaže postali sastavni dio života. Utisak je kako kaže da smo u BiH nekako normalizovali to da bavljenje ovim poslom podrazumijeva pritisak i da je normalno da vas neko zove, ucjenjuje, prijeti ili jednostavno ometa da radite svoj posao.
„Ako bi ti pritisci urodili plodom, značilo bi da su gospodin Kovačević i ostali uspjeli u svojoj namjeri da spriječe novinare, u ovom slučaju mene, da pišem u interesu javnosti, a to se zaista neće desiti“, ističe ona.
Navodi da je „lepeza pritisaka“ kroz koje je prošla zaista široka. Bilo je često na meti suptilnih indirektnih prijetnji i pokušaja uticaja da se o „nekome“ ne piše. Sanja nam je objasnila na primjerima kako to u praksi izgleda.
„Nakon serije tekstova o jednoj javnoj ustanovi, mom članu porodice je ispod radara provučeno ‘da se ne bavim tim da mi neko ne bi zapalio auto’. Imate i primjer da sam 20 minuta nakon teksta o bivšem direktoru Zavoda za zapošljavanje dobila poziv od banke da dostavim potvrdu o prilivu sredstava na moj račun i slično. Od oblika zastrašivanja koji spadaju u domen besmislenih, izdvojila bih da nas je tužila javna ustanova ‘za pretrpljenu duševni bol’, jer smo objavili da posluju s gubitkom“, priča Sanja.
U posljednjem navedenom slučaju, iako je sud presudio u korist njenog portala, pomenuta javna ustanova i opština Istočno Novo Sarajevo, kao osnivač, nikada nisu uplatili sredstva po sudskoj presudi.
Toliko o tome koliko su novinari u ovoj zemlji „pravno zaštićeni“.
Ko nas (ne) štiti?
Generalna sekretarka BH novinara Borka Rudić kaže da je ovo udruženje aktivno uključeno u jednu istragu na osnovu krivične prijave, a u još dva slučaja su obaviješteni o tome da će uslijediti istraga po već podnesenim prijavama kod nadležnih tužilaštava.
Foto: Avaz
„Podrška novinarima i novinarkama u ovim slučajevima sastoji se u dodjeli advokata Linije za pomoć novinarima (FMHL) koja pruža pravnu pomoć tokom istrage policije i davanja izjava. Ovo su, da naglasim, krivične istrage, te naše koleginice i kolege trebaju takvu vrstu podrške kako sebe ne bi doveli u nepovoljan položaj u odnosu na tužitelje, odnosno podnosioce krivičnih prijava – oni su uglavnom moćni ljudi iz privatnog biznisa, politike…“ kaže Borka Rudić za Impuls.
Ona ističe i da prema saznanjima kojima raspolaže, novinarima još uvijek nije podignuta nijedna optužnica po osnovu krivičnih prijava za klevetu, što govori o tome da je pravosuđe oprezno u ovoj „pravnoj avanturi“.
„Naravno, treba reći da dio opreza u podnošenju krivičnih prijava protiv novinara i njihovom procesuiranju leži u činjenici da zakonske odredbe omogućavaju odbranu novinara u slučajevima tužbi i suđenja, ukoliko mogu dokazati da su određene sadržaje objavili u okviru svojih novinarskih dužnosti. A velika većina medijskih sadržaja i jeste objavljena kroz osnovnu zadaću medija – da rade i objavljuju novinarske tekstove u javnom interesu“, ističe ona.
Kaže i da treba odati priznanje advokatima i kolegama novinarima iz Banje Luke, koji su uspjeli u zagovaranju ovih odredbi Krivičnog zakonika RS i njihovom prihvatanju u konačni tekst zakona usvojenog 2023. godine.
Foto: RFE/RL
Ipak,ona smatra da iako nemamo veliki broj krivičnih prijava protiv novinara, da je „sama kriminalizacija klevete ipak uticala na ograničavanje slobode izražavanja i slobode medija i da već sad možemo sasvim utemeljeno govoriti o cenzuri i samocenzuri, budući da rijetki novinari i novinarke, pa i aktivisti civilnog društva žele rizikovati krivično pravni progon radi određenih tema, tekstova, kritika, komentara…“
Novinarke i novinari s kojima smo razgovarali jedinstveni su u stavu da ih pritisci, napadi, pa ni kriminalizacija klevete neće spriječiti da rade svoj posao profesionalno kao i do sada. Ipak, u znatno težim okolnostima.
Vujatović kaže da mu je drago što vidi da i druge kolege koje imaju velike pritiske, ipak nastavljaju na isti način da rade.
On napominje i da je kroz kriminalizaciju klevete, odnosno izmjene Krivičnog zakonika, napravljena ogromna šteta za slobodu govora svih građana, ne samo za novinare.
„Efekti tog zakona će biti vidljiviji kako vlasti budu više koristile te poluge za proganjanje novinara, nevladinih organizacija, aktivista, političkih protivnika… a tad će već biti kasno, jer smo duboko zagazili od autokratske vlasti prema diktaturi“, upozorava Đorđe.
Naši sagovornici su saglasni oko toga da novinari moraju na prvom mjestu biti složni pa kako kaže Nikola Morača, „uzvratiti istom mjerom“ onima koji ugrožavaju njihov rad.
Treba, kažu koleginice i kolege, konstantno raditi na podizanju svijesti među građanima o značaju medija, da ipak vratimo dostojanstvo ovoj profesiji.
Prijedlozi se nižu, a u međuvremenu – bahatost političara i pritisci na medije, daleko premašuju sve mjere.