Foto: Bojan Vasiljević
EHO NEIZVJESNOG ISHODA četvrti je album banjolučke grupe SOPOT. Povodom toga, IMPULS portal je razgovarao s Petrom Topalovićem, osnivačem i frontmenom grupe SOPOT, koji nam je u 10 pitanja predstavio svoj novi album, dao osvrt na dosadašnji rad i ukratko iznio planove za budućnosti.
Razgovarao: Ratko Pilipović
Impuls: Kada bi imali jedan minut da se predstavite investitoru koji je spreman da vas finansijski pomogne, šta bi mu rekli?
Petar Topalović: Uh, kakvo pitanje za koje mislim da u životu nisam dobio. Ukratko bi mu rekao, radimo srcem i dušom, nećeš se pokajati, vratićemo ti uloženo.
Ovaj album izdat je sa RTRS, dok je prethodni izdat za izdavačku kuću Koliba čiji ste i suosnivači. Šta se desilo sa Kolibom i otkud saradnja sa RTRS?
RTRS je medij s nacionalnom frekvencijom i imaju uslova za pravljenje spotova. S njima smo zaključili ugovor i kao jednu od usluga nude i pravljenje spotova. Nama je to poprilično važno zato što danas ljudi više gledaju muziku nego što je slušaju. S druge strane, vrše česta emitovanja tih spotova na svojoj frekvenciji i mnogo više znači kada te pusti medij koji ima nacionalnu frekvenciju, tako da je to cijeli krug oko autorskih prava. Pored toga, pronašli su nam elektronskog distributera koji nam je pomogao da nam se albumi postave na svim većim striming platformama. Nama je uvijek falio taj aspekt u našem radu i to nas je uveliko usporavalo jer smo mnogo energije trošili na organizacione stvari, a na ovaj način rada možemo više da se fokusiramo ono zbog čega i postojimo, a to je muzika.
Koliba je bio projekat koji smo imali u saradnji sa Darkom Đekićem, koji je bio u to vrijeme i naš menadžer, međutim nekako su nam se vremenom putevi razišli i on radi svojih obaveza nije više imao vremena da radi na tome, a to je značilo da opet mi, pored stvaralačkog dijela i sviranja, trebamo preuzeti i poslove izdavačke kuće.
Prva dva albuma je osjetan uticaj dub-a i na tim albumima se više posvećivalo žanru koji je zastupljen. Za treći album se može reći da ste se htjeli odmaknuti od dub muzike, pa ste ukoračili u dnb svijet, ali je opet akcenat ostao na žanru. Ovaj album je miks svih dosadašnjh vaših pravaca, pjesme pomalo vuku i na pop sa jakim gitarskim elementima. Gitarski su popunjene, pjevljive, reklo bi se pjesme su „keči“. Album bi mogao steći nove obožavatelje SOPOT-a. Lično mi se čini da će ovaj album biti odskočna daska za neko šire područje.
Sa svakim novim albumom Sopot je ulazio u nove muzičke vode. Za svaki novi album je trebala nova inspiracija. Prvo ide faza traženja inspiracije, nešto da me zaokupi, nešto što ću istraživati, što ću čitati, slušati o tome i to je pred proces inputa kako bi napunio dušu nekim novim materijalom. Zatim slijedi proces obrade i na kraju se izbacuje taj finalni proizvod- pjesma.
Na SOPOTNIK albumu u suštini glavni instrument mi je bio kompjuter, dok je na prva dva albuma glavni instrument bila ritam mašina, sempler i bas. Na zadnjem albumu, kao centralni instrument oko koga se sve vrtilo bila je gitara. Nekako kao da sam se vratio u tu neku svoju početnu fazu ulaska u svijet muzike, a sve to kombinujući sa svim ostalim žanrovima koji su ranije bili zastupljeni na albumima. Na ovom albumu osjeća se raniji SOPOT ali kroz neku gitarističku priču i mogu reći da su po prvi put ustvari napravljene konkretne pjesme.
Za album EHO NEIZVJESNOG ISHODA snimili ste i objavili tri spota koji su, kako mi se čini, hitovi. Ko određuje koja će pjesma biti hit, za koju će se snimiti album, opiši mi malo taj proces.
U trenutku kada smo već sve snimili u studiju i dobijemo taj gotov proizvod koji se zove album, preslušavamo ga, pošaljemo ga nekim najbližim ljudima, saradnicima da vidimo kako će i oni reagovati. To bi bila kao nekakva javna rasprava. Tako da uz ta mišljenja, naša mišljenja, odlučujemo koja je to pjesma koja bi mogla da rezonuje s ljudima, kako da se primi i kako djeluje na ljude.
Bend ste koji je dosta vremena proveo po turnejama i festivalima. Tada ste imali i menadžera čini mi se. Planirate li turneju povodom novog albuma i ko sada radi dogovaranje i organizaciju koncerata?
SOPOT je za ovih skoro 20 godina postojanja prešao skoro svu Evropu, od juga Italije do sjevera Norveške i imamo to koncertno iskustvo. Organizovanje koncerata povodom zadnjeg albuma radićemo sami, ali imamo podršku i nekih prijatelja benda koji imaju dosta kontakata. Inače, generalni problem banjolučke scene je što se niko ne bavi menadžerstvom, odnosno organizacionim dijelom.
Petar Topalović, foto: Ustupljena fotografija
Mnogi koji su vas slušali, a sa kojima sam pričao, pjevanje u SOPOT se povezuje s pojenjem, crkvenim pjevanjem, što je bilo primjetno pogotovo na prva dva albuma. Kako tekstovi, tako i muzika u pojedinim pjesmama pravi tu poveznicu između stvarnosti i duhovnosti. Možeš li mi malo to opisati.
Ime benda SOPOT je u stvari staroslovenski naziv za izvor. Ono što sam primijetio svirajući po Evropi prvo sa Revoltom, kasnije sa Jabukoo i sa Negrass, jeste da bendovi sa ex YU područja moraju da ponude nešto što je drugačije od bendova sa zapada. Fuzijom pravaca došao sam do svoje sopstvene fuzije i tako došao do svog zvuka koji nije samo povezan sa pravoslavnom duhovnošću, već i sa etno stilom Balkana.
Šta je Balkan dub filozofija, čiji ste tvorci i sa kojom vas mnogi ljudi povezuju, koja je poveznica SOPOT i Balkana osim činjenice da živimo na Balkanu?
Nema tu mnogo mistike i to je upravo ovo sto sam i pričao maloprije. To je vapaj za pronalaženjem svog nekog autentičnog zvuka benda bez kopiranja zvuka i pravaca koji su popularni na zapadu. Cilj je bio da nađem nešto novo što bih ponudio, jer si primoran da nađeš neko novo rješenje zašto bi te neko uopšte i slušao ili gledao. Pričajući sa bendovima sa zapada i organizatorima, rekli su mi ako želimo neki rok bend, onda ćemo zvati nekog ko je popularan već.
Imate li saradnju sa ostalim bendovima iz Banja Luke ili pojedincima. Članovi SOPOT su ujedno članovi i još nekolicine bendova u BL. Kako to utiče na rad SOPOTA?
Naš gitarista Dejan Savić je član Revolta koji takođe pripremaju novi album. Svi ti ljudi se već prepliću 20 godina i mogu reći da je to sve kao jedna proširena porodica koju je nekad npr okupljao UNS GETO kroz koji smo svi prošli. Meni su takve stvari pozitivne, da se razmjenjuju ideje, iskustva i utičemo jedni na druge, nalaze se druga rješenja.
Vaša pjesma će se naći na kompilaciji banjolučkih bendova koja se priprema. Da li je za te potrebe pravljena posebna pjesma koja nosi neku posebnu poruku, kako je došlo do te saradnje.
Mogu reći da mi je to u posljednje vrijeme najdraži banjolučki projekat koji se pojavio, posebno što će se sve to izbaciti na vinilu. Nas je kontaktirao Zoka, čovjek koji se dugo godina i bavio vinilima, objasnio nam projekat i mi smo oduševljeni na to pristali. Odabrali smo jednu pjesmu sa zadnjeg albuma “Ostani čovjek” i ona će nas predstavljati na tom budućem vinilu.
Pitanje koje je neizostavno. Banjolučka scena, šta fali, gdje škripi?
Mislim da je to miks dva faktora. Prvi faktor, govoreći iz svog iskustva, jeste nepostojanje infrastrukture, a najviše mislim na organizacionu strukturu, a o tome smo ranije razgovarali. Tek nedavno se pojavila izdavačka kuća RTRS sa Dejanom Dejanovićem na čelu koja je pokazala volju da radi sa rock bendovima. S druge strane, ne postoje nezavisne izdavačke kuće, a banjolučke bendove u Beogradu ili Zagrebu rijetko ko percipira kao bendove kojima se treba neko baviti. U prethodnoj deceniji na sreću pojavili su se menadžeri u kulturi koji su se bavili organizacijom festivala. Nadam se da će oni početi više da se bave banjalučkim bendovima u budućnosti. Drugi faktor bi bio neprofesionalan pristup samih bendova prema svom radu koji zahtijeva mnogo odricanja da bi uspjeli. Nadam se da će novije generacije drugačije pristupiti tom problemu jer oni za promociju imaju društvene mreže koje mi nismo imali kada smo počinjali. Pored toga, danas svako može da napravi studio u svojoj kući i da snimi pjesmu, što mi također nismo imali, pa smo bili primorani otići u neki studio, a svaki sat u studiju je koštao mnogo novaca.