„Dame i gospodo, danas je rođena velika glumica. Laert ima kćer“, legendarna je rečenica koju je 30. siječnja 1937. izgovorio još legendarniji Laurence Olivier u pauzi izvedbe Hamleta u londonskom kazalištu Old Vic, najavivši rođenje kćeri svog kolege Michaela Redgrave koji je te večeri igrao Laerta i njegove supruge, također glumice, Rachel Kempson.
Piše: Ana Galant
Proročanstvo se, unatoč tome što je najvjerojatnije izgovoreno samo iz pristojnosti, obistinilo.Vanessa Redgrave uistinu je postala velika glumica, ali i snažna žena.
Ljubav prema glumi je, čini se, u obitelj Redgrave bila zarazna. Osim što su se njome bavio bračni par Redgrave, istim su stopama krenuli i Vanessin brat Corin Redgrave i sestra Lynn Redgrave, a kasnije i njezine kćeri Joely i Natasha Richardson te nećakinja Jemma Redgrave.
Vanessa je dosad igrala više od stotinu uloga, što u kazalištu, što na filmu, i osvojila brojne nagrade, od Tonya, Emmya, Zlatnog globusa do Oscara. Godine 2003. primljena je u američku Kazališnu kuću slavnih. Često ju se naziva jednom od najvećih živućih glumica.
Vanessa Redgrave u filmu ”Blow-Up”
Glumačkim je putem krenula 1954. godine kada je upisala Central School of Speech and Drama, a samo četiri godine kasnije po prvi se puta okušala na londonskom West Endu. U kazalištu Royal Shakespeare Theatre Company debitirala je 1961. godine nastupivši u komediji Kako vam drago.
Na West Endu i Broadwayu otada je odigrala više od 30 uloga, od kojih su najpoznatije Driving Miss Daisy i Long Day’s Journey Into Night. Posebno je veliki uspjeh postignula monodramom The Year of Magical Thinking koja je dugo igrala na brodvejskim daskama, a nastala je kao adaptacija istoimene knjige Joan Didion.
Godine 2006. dodijeljena joj je nagrada Ibsen Centennial Award za “izvanredan rad u tumačenju djela Henrika Ibsena tijekom proteklih desetljeća”. Časopis The Stage ju je 2010. uvrstio na 9. mjesto liste najvećih glumica svih vremena.
OD PREGRŠT FILMSKIH ULOGA TEŠKO JE IZDVOJITI ONE ZNAČAJNIJE. IPAK, KRITIČARI ČESTO IZDVAJAJU ULOGE U FILMOVIMA MORGAN: A SUITABLE CASE FOR TREATMENT (1966),BLOW-UP (1966) I HOWARDS END (1992) KAO I PRIKAZE POVIJESNIH OSOBA U FILMOVIMATHE TROJAN WOMEN, MARY: QUEEN OF SCOTS, ISADORA KAO VAŽNIJE ULOGE U NJEZINOJ KARIJERI.
Na stranici Ranker možete pogledati koje su se izvedbe naviše sviđale obožavateljima. Posljednjih godina mogli smo je gledati u filmovima: The Butler (2013), Song for Marion (2012), The Whistleblower (2010) ili u romantičnoj komediji Pisma Juliji (2010).
Vanessa Redgrave u filmu ”The Devils“
VAŽNU STAVKU U GLUMIČINOM ŽIVOTU ČINI NJEN POLITIČKI AKTIVIZAM KOJI JOJ JE DONIO MNOGO NEPRILIKA, A NEKI SMATRAJU, SKORO UNIŠTIO KARIJERU.
Prijelomnu godinu u tom smislu predstavlja 1977. godina. Te je godine izašao film Julia, redateljaFreda Zinnemanna u kojem se Vanessa pojavljuje u ulozi mlade antifašistkinje koja pomaže Židovima u bijegu od nacističkog režima. Iste godine izašao je i njen dokumentarni film naziva ThePalestinian koji govori o problemu bliskoistočnog sukoba, zauzimajući stranu PLO-a i s kritičkim stavom prema cionističkom pokretu kojeg je Redgrave u više navrata nazvala „brutalnim i rasističkim režimom“.
U dokumentarcu se pojavljuje sporna scena u kojem Vanessa pleše s kalašnjikovom podignutim iznad glave. Dokumentarac je podigao puno prašine, a Vanessa se našla na meti kritika i prijetnji. Jedno je kino u Los Angelesu bombardirano uoči prikazivanje filma, no film je svejedno prikazan idućeg dana. Sljedeće je godine nominirana za Oscara, upravo za sporednu ulogu u filmu Julia, a na dan dodjele članovi JDL-a na čelu s rabinom Meirom Kahaneom, organizirali su veliki prosvjed, s brojnim transparentima i paljenjem lutaka.
Nagradu je unatoč tome osvojila, no njen pobjednički govor nije pomogao u smirivanju strasti. Zahvalila se kolegama na tome što ih nije zaplašila „mala grupa cionističkih huligana čije je ponašanje uvreda Židovima diljem svijeta“ kao i na pokušaju borbe „protiv fašizma i ugnjetavanja“.
„Ja vas pozdravljam i zahvaljujem vam, i obećavam vam da ću se i dalje boriti protiv antisemitizma i fašizma. Hvala Vam.“ rekla je.
Vanessa Redgrave i Jane Fonda u filmu ”Julia'”
Osim bliskoistočnim pitanjem, bavila se i drugim političkim akcijama, sudjelovala na različitim marševima i prosvjedima, a imala je i ključnu ulogu u stranci „Workers Revolutionary Party“ u Engleskoj, a kao njihova predstavnica kandidirala se i na parlamentarnim izborima.
Njen je aktivizam, i tada i kasnije, ostavio vidnog traga na njezinoj karijeri; izgubila je više uloga i suradnji, a našla se i u financijskim problemima. U intervjuu za 60 Minutes, na pitanje vidno neprijateljski raspoloženog novinara Mikea Wallecea „Je li bilo vrijedno toga?“, odgovorila je:
„Mislim da je uvijek vrijedno braniti neka osnovna načela. Ako sam neke uloge izgubila zato što se nekom distributeru nije svidjela moja politike, to se moglo očekivati.“
Na tragu dotadašnjeg rada bio je film iz 1980. godine Playing for the Time u kojem glumi Faniu Fenelon, glazbenicu, članicu ženskog orkestra u Auschwitzu. Ne treba posebno naglašavati da je i taj film uzburkao već podijeljenu javnost. Ni sama Fania nije bila zadovoljna odabirom glumice, iako je s godinama priznala da film nije tako loš.
Redgrave je u 90-ima obnašala dužnost UNICEF-ove ambasadorice dobre volje. Godine 2002. čečenskom je separatistu Akhmedu Zakayevu, koji je u SAD-u zatražio azil, platila jamčevinu. Pretpostavlja se da je slično učinila i 2007. za Jamil al-Banna, britanskog stanovnika koji je nakon 4 godine provedenih u Guantanamu uhićen pri slijetanju u Veliku Britaniju.
S bratom je 2004. godine osnovala organizaciju Peace and Progress Party koju je već sljedeće godine napustila. Oštro ja napadala tzv. „rat protiv terorizma“, a kritički se znala osvrnuti i na razinu ljudskih prava u svijetu i svojoj državi. Gotovo joj je svaka od tih akcija donijela po jednu otkazanu glumačku suradnju.
Vanessa Redgrave u filmu ”Anonymous”
Kontroverzna je bila i 2006. godina kada je primila nagradu na Transilvania International Film Festival-u, a koju je posvetila lokalnoj organizaciji u rumunjskoj općini Roșia Montană, organizaciji čiji je glavni „neprijatelj“ bio upravo jedan od sponzora festivala. Događaj je izazvao kritike, posebno stoga što lokalna zajednica nije bila jednoglasna po pitanju tvrtke Gabriel Resources i njezinih planova na njihovom području.
Tabloidima i žutom tisku uopće Regrave je zanimljiva i zbog privatnog života, posebno zbog rastave s Tonyem Richardsonom, vezom s Timothy Daltonom te s Francom Nerom, njezinim drugim suprugom. Privatni joj je život bio glavna tema osobito 2009. i 2010. godine kada je u kratkom vremenu izgubila brata i sestru te kćerku, poznatu i perspektivnu glumicu Natashu Richardson, koja je poginula u skijaškoj nesreći.
Ni u 78. godini života, glumica ne prestaje raditi aktivno kao i dosada. Ove ćemo je godine moći vidjeti u filmovima The Secret Scripture i The Go-Between. Dotad je pogledajte u njezinoj posljednoj ulozi za film Foxcatcher. Povodom, intervjua za taj film zaključila je:
„Gluma je jedno od rijetkih područja života gdje se ljudima ne govori što da misle.“
