Dječije pozorište Republike Srpske, foto: /Wikipedia
Oplemeniti dušu djeteta i stvoriti temelj za budućeg čovjeka, važno je kao vaspitanje i obrazovanje, u svim svojim oblicima, a ono što dušu može da oplemeni, skriva se u umjetnosti. Umjetnost poznaje razna lica, i ona dječija, zato je potrebno otkrivati ih radoznalim umovima od njihovog najranijeg perioda odrastanja. Kako to činiti? Na razne načine. Kultura i umjetnost ispoljavaju se kroz šarolike i raznolike oblike, a osim što okolina može da ih dijeli i predstavlja svima, jednako značajno je da u opštinama i gradovima u kojima odrastaju, postoje određeni kulturni sadržaji koji upravo govore jezikom umjetnosti.
Piše: Milanka Mitrić
Kakva je kulturna scena u BiH, ali i kakvi sadržaji su dostupni najmlađim konzumentima umjetnosti i kulture, pokušaćemo da otkrijemo u ovom tekstu, i to sagledavanjem onoga što je poznato i ponuđeno kao sadržaj.
Umjetnost za odrasle moguće je sresti u različitim ustanovama, domovima kulture, kulturnim centrima, muzejima i galerijama, bibliotekama, bioskopima, pozorištima, ali i malim i velikim, kako profesionalnim, tako i amaterskim pozorišnim scenama. Slično, ali značajno manje vrata ustanova je otvoreno za najmlađe, a u BiH to su najčešće domovi kulture i pozorišta, zatim ponekad biblioteke i muzeji, te sajmovi knjiga.
Dječije pozorište Republike Srpske i Pozorište mladih Sarajevo najveća su dječija pozorišta u BiH, i uz gradska pozorišta, kulturne centre, pozorišne trupe u opštinama i gradovima, na različite načine rade na stvaranju interesantnih, poučnih i zanimljivih priča za najmlađe.
Redovni repertoar Dječijeg pozorišta Republike Srpske obuhvata raznolike predstave, od adaptacija kao što su “Crvenkapica”, “Tri praseta”, “Ružno pače”, ali i savremenije komade kao što su “Tigrić Tika”, “9 života mace Lukasa”, “Škola za pačiće”, “Bure”, “Jablan” i druge, koji svi na drugačije načine govore najmlađoj pozorišnoj publici.
Pozorišna scena u BiH za djecu, posvećena je mahom zabavnom i razigranom segmentu, kakva pozorišna igra i jeste, ali i edukativnom, preko poruka i pouka koje predstave u svojoj srži nose, ali i prije svega razvijanju mašte i radoznalosti. Pozorište mladih Sarajevo, na svom repertoaru nudi predstave kao što su “Pinokio”, “Ježeva kućica”, “Cvrčak i mrav” i druge klasične komade, bazirane na dobro poznatim djelima dječije književnosti.
Pozorište mladih Sarajevo, foto: Fena
Kada je riječ o gradskim pozorištima, i manjim trupama i amaterskim grupama koje djeluju u gradovima i opštinama, često su, mahom, to pozorišta koja na repertoaru njeguju predstave za djecu i odrasle.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, objavljenih u biltenu “Kultura i umjetnost”, u sezoni 2022/23 u Republici Srpskoj odigrano je šest profesionalnih predstava, od kojih su četiri predstave domaćih autora, a dvije predstave stranih autora. U Republici Srpskoj, prema podacima za pomenutu sezonu, djeluje jedno dječije pozorište, dva profesionalna i devet amaterskih teatara.
Ono što je važno napomenuti jeste da su za najmlađu publiku često organizovana gostovanja i posjete iz drugih i u druge gradove, u skladu sa prostorom i mogućnostima u određenim centrima za kulturu u manjim mjestima, te posjete djece vrtićkog i školskog uzrasta samom Dječijem pozorištu Republike Srpske.
Među pozorištima u Republici Srpskoj, koja na svom repertoaru nude predstave za djecu su Gradsko pozorište “Jazavac” (koje realizuje i projekat “Jazavac na točkovima” što uključuje i gostovanja s predstavama u drugim mjestima), Gradsko pozorište Gradiška, Pozorište Prijedor, a to jednako čine Pozorištance “Maslačak” iz Bijeljine, i brojne amaterske pozorišne skupine koje djeluju najčešće pri centrima za kulturu ili domovima kulture.
U FBiH postoji pet pozorišta za djecu, a prema statističkim podacima Federalnog zavoda za statistiku, objavljenih u saopštenju “Kultura i umjetnost u Federaciji Bosne i Hercegovine u 2023. godini”, za 2023. godinu, u tim teatrima zabilježeno je 556 izvedbi. Pozorišne predstave za djecu igraju se i u npr. u Centru za kulturu i mlade Općine Centar Sarajevo, Pozorištu lutaka Mostar, Pozorištu mladih Tuzla, Teatru “Fedra” Bugojno, Centru za kulturu Lukavac, Bosanskom pozorištu Zenica itd.
Foto: FB profil Pozorište mladih Sarajevo
Kada je riječ o podacima o radu kulturnih centara, kojih je u Republici Srpskoj 31, za djecu je u istoj sezoni, u vlastitoj produkciji premijerno izvedena jedna profesionalna i tri amaterske predstave za djecu, koje su rađene u domaćoj produkciji. Koprodukcije kulturnih centara sa ustanovama iz Republike Srpske iznjedrile su jednu profesionalnu i sedam amaterskih predstava, što čini ukupnu brojku od dvije profesionalne i deset amaterskih predstava na nivou BiH. Kada je riječ o igranjima i gostovanjima, u kulturnim centrima u Republici Srpskoj ukupno je odigrano 68 profesionalnih i 155 amaterskih predstava. U Srpskoj, takođe, u oblasti dramske umjetnosti, djeluje deset dramskih sekcija pri kulturno-umjetničkim društvima.
Osim redovnog repertoara i gostovanja u drugim gradovima, opštinama i državama, pozorišta u BiH realizuju i festivale pozorišta za djecu, među kojima su Međunarodni festival pozorišta za djecu u Dječijem pozorištu Republike Srpske, Lut fest Istočno Sarajevo, Pozorišni/art festival za djecu “Ogledalo svijeta u očima djeteta” u Travniku, Festival dječijeg pozorišta u Bratuncu i mnogi drugi.
Osim festivala takvog tipa, u okviru kojih djeca mogu da uživaju, nauče i zabave se uz predstave, postoje i festivali kao što je prvi umjetnički festival za djecu u BiH i regionu, koji pitanje dječije kulure i umjetnosti, odvodi na jednu drugačiju stranu. Među događajima koji tokom godine bivaju realizovani za djecu, postoji mnoštvo različitih festivala. Jedan takav je Festival dječije umjetnosti (FEDU) u Općini Novi Grad Sarajevo.
– Festival razvija dječije i stvaralaštvo za mlade te autorsko stvaralaštvo za djecu i mlade što je u BiH deficitiran pojam i to kroz izdavaštvo, nove naslove, audio i vizualnu kulturu, teatar, umjetničke radionice, književnost, ples i muziku, uz njegovanje bh. autorskog izraza. Na ovaj način razvija se književna, pozorišna, likovna i muzička umjetnost u BiH, otvoraju nove mogućnosti recepcije i perspektive, te proširuju horizonti u cilju približavanja bogatoj tradiciji evropske kulturne scene. Značaj projekta je višestruk; omogućujemo našim školarcima da razvijaju svoje kreativne sposobnosti, da to rade pod mentorstvom profesionalnih umjetnika, književnika, članova Društva pisaca, profesionalnih glumaca, reditelja, muzičara, slikara, vajara, edukatora iz navedenih oblasti, kao i da se uvezuju i takmiče s kreativcima iz drugih sredina, motiviraju, uče i nagrađuju – kaže Tiana Kulenović, producent i organizator festivala, te dodaje da najmlađi u okviru festivala imaju priliku da pogledaju selektirane najbolje pozorišne predstave iz Regiona za svaki od navedenih uzrasta (od 5-15, i od 15. pa naviše), što je dodatni impuls u samjeravanju naših i regionalnih i internacionalnih umjetničkih dosega.
Foto: FB profil “Festival dječije umjetnosti FEDU”
Kulenovićeva smatra da je jedan od osnovnih problema našeg društva činjenica da se djeca i mladi odgajaju na tuđim knjigama, umjetničkim djelima i na jezicima koje uče u školi, a najmanje na maternjem jeziku i vrijednostima koje sa sobom nosi.
– Iz tog razloga naš festival daje priliku djeci da se izraze na maternjem jeziku, da pišu priče, bajke, pjesme, da ih ocjenjuje stručni žiri, da komponiraju muziku na vlastite stihove, prave svoje male predstave i kratke filmske zapise, te da gledaju predstave iz kojih će se naučiti životnim poukama i kreirati svoj svijet inovacija zasnovan na znanjima iz školskog sistema i na vlastitim pregnućima. Važno je da naša djeca i mladi nađu prostor za ispunjavanje svojih potreba i zadovoljavanje svojih želja njegujući vlastiti talent i učeći o onome što ih zanima i na vaninstitucionalan način, uz podršku već ostvarenih mladih stvaralaca kao i zrelih afirmiranih umjetnika iz navedenih umjetničkih grana i žanrova – ističe ona.
Repertoar bioskopa BiH uglavnom je usklađen sa novitetima na svjetskoj filmskoj sceni, te većina animiranih i igranih filmova koji budu objavljeni, a namijenjeni su najmlađoj publici, prije svega, nađu svoje mjesto kako u bioskopima, tako i na projekcijama u centrima za kulturu ili domovima kulture u opštinama i gradovima širom BiH.
Foto: Grad Banja Luka
Osim ranije pomenutih festivala za najmlađe, postoje i muzički festivali za djecu, tokom godine u više navrata bivaju održani u nekim mjestima u BiH. Među njima su Đurđevdanski festival, Mali kompozitor, Ritam Evrope i drugi.
Takođe, važan segment su i koncerti i radionice namijenjeni djeci, za njihovo dalje usmjeravanje u muziku ili samo za upoznavanje sa klasikom, najčešće, zarad stvaranja nove publike za svijet kulture, što je na kraju i cilj.
No, jedna od najvećih sfera umjetničkog djelovanja od koje kreće sve je književnost, koja može da otvara svjetove, razvija maštu, radoznalost, a istovremeno biva tako mala, a često izgleda kao izuzetak od pravila. Kada govorimo o književnosti, bibliotekama, promocijama i izdavaštvu, situacija u tom sferi je šarolika. Sve postoji, ali je nedovoljno, za neki viši cilj i veće privlačenje djece kulturi čitanja i djelima koja su odvojena od redovnog nastavnog plana i programa. Postoje promocije u bibliotekama, centrima za kulturu, zatim festivali poput Festivala književnosti “Imperativ” u organizaciji Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti “Imperativ” iz Banjaluke, u okviru kojeg bivaju organizovani programi za najmlađe ili festivali kao što je “Stablo nasred svijeta” koji organizuje Narodna knjižnica HNŽ Mostar, a koji je posvećen piscima koji stvaraju dječiju književost.
Jednako tako, tokom jedne godine, promocija knjiga za djecu je znatno manje, nego ovih namijenjenih odraslima i to je karakteristično za čitavu BiH. Prema riječima pisca Berislava Blagojevića, koji je o temi umjetnosti i kulture za najmlađe govorio za “Impuls”, nepostojanje dovoljnog broja književnih promocija za djecu je razumljivo iz nekoliko razloga.
– Prvo, kod nas se ne objavljuje mnogo (ili barem ne mnogo dobrih) knjiga za djecu. Drugo, gostovanja poznatijih pisaca iz okolnih zemalja, recimo iz Srbije, koštaju više nego što većina biblioteka, škola ili drugih ustanova kulture mogu da priušte. Tačnije, ovakva gostovanja ne mogu da se dešavaju često. Ono što je dobro jeste da postoje festivali (Istočno Sarajevo, Banjaluka…) u okviru kojih se najmlađi čitaoci susreću sa piscima, što je značajno, premda ovakva druženja uglavnom ne predstavljaju klasični vid promocije nekog konkretnog djela i autora. Postoje i razni projekti u brojnim mjestima koji takođe spajaju književnike i djecu kroz različite radionice. Takva je, npr. “Bajkovnica” u okviru festivala književnosti “Imperativ”, a takvi su i programi koje nudi Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske: kreativno pisanje, interakcija s autorima, rad na igrokazima i dramskim tekstovima i slično. Druženja se u jednom neformalnom maniru održavaju i u prostorijama Biblioteke Sestara Gajić u Banjaluci, što je svakako pohvalno. Međutim, mišljenja sam da je premalo ovakvih događaja – smatra Blagojević.
Takođe, on ističe da je objavljivanje i promovisanje literature za mlade takođe polje u kojem je potrebno poboljšanje.
– Stvaranje čitalačkih navika u tom uzrastu je izuzetno važan zadatak, a stičem utisak da toga mnogi nisu svjesni. Kao što ne postoji dovoljno razvijena svijest o tome da svaka organizacija ovakvih događaja košta, ali da to nije trošak nego veoma mudro ulaganje – kaže Blagojević.
Berislava Blagojević, foto: Imprimatur
Kao jedan od pozitivnih primjera i prikaza književnih promocija, i djela koje, u ovom slučaju objedinjuje književnost i pozorište, jeste Blagojevićeva knjiga “Upoznajte Gagarina, najšašavijeg psa na svijetu”, djelo koje je adaptirano u predstavu Dječijeg pozorišta Republike Srpske.
Vodeći se primjerom i pozitivnim utiscima i rekacijama, inspirativno bi bilo stvoriti više sličnih primjera umjetnosti (kojih i sada postoji) i adaptacija djela pisaca koji stvaraju sada i ovdje.
– “Gagarin” je za mene jedno od najljepših književnih iskustava. Zapravo, ne samo književnih, već uopšte životnih iskustava. Prvi put sam zahvaljujući neočekivanom uspjehu knjige “Upoznajte Gagarina, najšašavijeg psa u svemiru” došao u kontakt sa najmlađim čitaocima i moram da priznam da se sve ugodnije osjećam u ruhu pisca za djecu. Djeca su neposredna, zahtjevaju iskrenost i uzvraćaju istom mjerom. Prijaju mi njihova zanimljiva pitanja, pametni komentari i zapažanja. Na poklon od djece ponekad dobijem crteže pojedinih dijelova knjige i čuvam ih kao najdraže darove. U druženju s njima uglavnom razgovaramo, ne čitam im više od jednog odlomka. Ukoliko ih zainteresuje, neka knjigu čitaju sami. To je putovanje koje traži posebno vrijeme i prostor. Predstava koja se igra na repertoaru Dječijeg pozorišta Republike Srpske na samom kraju otvoreno poziva na čitanje, tačnije, ima nedvosmislene reference na knjigu o psu Gagarinu što je odličan potez reditelja. To je sjajan vid interpretacije kroz drugu umjetničku formu, ali presudan uticaj na popularnost djela ipak je imala činjenica da je uvršteno u lektiru za četvrte razrede osnovnih škola u Republici Srpskoj. To je otvorilo vrata mnogih škola i biblioteka za predstavljanje knjige – objašnjava Blagojević.
Primjer “Gagarina”, kaže, ponekad mu se čini nestvaran, zbog popularnosti, pristupačnosti i prisutnosti djela, što je zasluga ozbiljnog izdavača koji stoji iza svega.
– Ne znam koliko je realno da se nešto slično dogodi drugoj knjizi, ali znam da sam imao mnogo sreće i zahvalan sam na svemu. Takođe, znam da među nama postoje sjajni autori poput Jelene Kalajdžije, Jelene Kojović Tepić, Jove Čulića i drugih, neki su afirmisani više, a neki manje. Znam da postoje i čitaoci za njihova djela. Zbog njih bi valjalo da se dogodi neki novi “Gagarin”. Na radost djece i dobrih knjiga – smatra Blagojević.
Projekat koji već nekoliko godina realizuje Udruženje književnika Republike Srpske, a koji obuhvata posjete pisaca područnim ili seoskim školama, takođe je jedan od primjera pozitivne prakse i promocije književnih djela za najmlađe.
Ove godine projekat Udruženja književnika Republike Srpske i Izdavačke kuće “Art scena” i Centra za animaciju i lutkarstvo iz Banjaluke nazvan “Učenicima seoskih škola u pohode”, ranije realizovan i kao “Pisci iz čitanki i lektire u posjeti područnim i seoskim školama grada Banjaluke”. Dio takve priče bio je i Blagojević, te stoga posebno ističe koliko djeca vole takve posjete i susrete s piscima.
– Nekoliko puta sam učestvovao u putešestvijama pisaca čija su djela u lektirama i utisci su uvijek isti: Djeca vole ovakve susrete, naročito kad se odlazi u ruralne, manje škole. Takva druženja imaju smisla, ali da nema dovoljno podrške u finansijskom i organizacionom smislu. Sve je to jednokratno, bez sistemskog rješenja. Veoma lijepa i pozitivna praksa je nastojanje Dječijeg pozorišta Republike Srpske da u sezoni pripremi jednu predstavu po lektirskom djelu domaćih autora. Na taj način književnost (u malo izmijenjenom obliku) stiže do udaljene publike. Ljetos je tako predstava o Gagarinu išla u Hercegovinu gdje ja nikad nisam predstavljao knjigu. Ovo napominjem iz razloga da je i to dobar vid promocije domaćih pisaca, ali ipak ne može da zamijeni susret i druženje u magičnom trouglu pisac-knjiga-čitaoci. Volio bih da se takvi susreti i druženja odvijaju češće, organizovanije i na cijeloj teritoriji Srpske – zaključuje on.
Književnica i bibliotekarka u dječijem odjeljenju Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske Aleksandra Čvorović, govoreći za “Impuls” istakla je, opravdano, da se u čitavoj BiH ne pridaje dovoljno važnosti kulturnoj sceni za djecu.
– Doprinos u tom domenu možemo reći da imaju pozorišta za djecu koja aktivno rade, na primjer Dječije pozorište Republike Srpske je svjetao primjer, oni organizuju i značajan Međunarodni festival pozorišta za djecu. Postoji i nekoliko dječijih književnih festivala koji daju pozitivan doprinos: Dječije carstvo, FEDU i Vezeni most. Što se tiče medijskih sadržaja jedino javni servisi ulažu određene napore u tom pravcu, no kako su u pitanju programi koji zahtjevaju veća ulaganja ne možemo reći da ima dovoljno kvalitetne obrazovne i umjetničke produkcije, čast rijetkim izuzecima. Ostali sadržaji su komercijalizovani, nasilni ili na razne načine neprikladni, ovdje naročito mislim na razne video klipove koje djeca rado gledaju – jasna je ona.
S obzirom na to da radi kao dječiji bibliotekar i književnica, smatra da nosi ličnu odgovornost da doprinese tom polju, polju dječije književnosti i podsticanju čitanja.
– Nastojim da biblioteka bude mjesto kulturnog uzdizanja, gde razgovaramo o knjigama, gledamo filmove, organizujemo posjete i radionice. Na primjer kada dođu u posjetu djeca iz vrtića, obično postavim pitanje da li im čitaju, uvijek se nađe jedan broj djece kojima niko ne čita. Predložim da to odmah ispravimo i pročitam im nekoliko pjesama ili bajki, sva ta djeca pažljivo slušaju i upijaju, dakle nisam srela dijete koje nije željelo da mu se čita. Živimo brzo, opsjednuti digitalnim sadržajima, ne primjećujemo da zapostavljamo intelektualne potrebe vlastite djece. Nedostaje nam podizanje društvene svijesti o važnosti rane čitalačke kulture, veća odgovornost i bolja organizacija vremena (naročito u korišćenju digitalnih tehnologija). Godinama nastojim da utičem na roditelje šireći saznanja o svim dobrim aspektima čitanja u ranom uzrastu, prvenstveno važnih za kognitivni razvoj djeteta čime postavljamo dobar temelj za obrazovanje i razvoj intelektualnih sposobnosti i kritičkog mišljenja – navodi ona.
Aleksandra Čvorović, foto: Wikipedia
Ako se osvrnemo na činjenicu da je malo pisaca koji se bave ovom vrstom literature, jednako treba obratiti pažnju na to da ne postoji mnogo sadržaja koji su pristupačni i zanimljivi savremenom djetetu.
– Knjige za djecu se štampaju ali malo njih se čita, problem je obično što sadržaj nije dovoljno dinamičan, teme su neaktuelne, stil pisanja staromodan, slabo su lektorisane. Ovom stanju doprinosi i oprema knjige, kvalitet ilustracija jer dječija literatura zahtjeva veliku posvećenost i ulaganja. Postoje naravno i kod nas pisci koji pišu dobre knjige, te knjige se čitaju i ta djela se traže. Pohvaliću ovdje Zavod za udžbenike i nastavna sredstva koji nagradom Sovica omogućava štampanje najbolje knjige za djecu (od pristiglih rukopisa), imala sam prilike da budem u žiriju za ovogodišnju nagradu, te sa velikim entuzijazmom preporučujem nagrađenu knjigu “Spajalica, šest sjemena i pero“ autorke Jelene Kalajdžija, to je dobar primjer kvalitetne dječije literature – objašnjava ova književnica, koja ističe da joj rad sa djecom predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta omogućava dobar uvid u njihove potrebe i interesovanja, a to su dobre smjernice u pisanju knjiga za djecu.
Kao pozitivan primjer ističe činjenicu da na primjer za njenu knjigu “Ukrala me Šumbaba!” već sedam godina ne opada interesovanje.
– Prije pola godine objavila sam knjigu “Pjesmojed” (priče u stihu, pjesme i igre za uzrast 3-8 godina) i u svrhu promovisanja osmislila sam interaktivnu književnu radionicu u kojoj čitamo, igramo se i glumimo. Sa radionicom “Pjesmojed” gostovala sam na festivalima, sajmovima knjiga, u vrtićima, školama, a pozivi nastavljaju da stižu, što pokazuje da je ovaj način rada responzivan. Dakle, treba zaboraviti na stereotipne promocije i pozvati ih na interaktivnu igru, kao i u svakoj drugoj oblasti inovativnost je poželjna – jasna je ona.
Uz sve navedeno, predstave za djecu, promocije, koncerte i festivale, kada bismo do tančina razložili šta je sve u BiH na kulturnoj sceni namijenjeno najmlađoj publici, ne bismo morali da sagledavamo mnogo, a istovremeno, mogli bismo da pogledamo kulturnu scenu za odrasle i uvidimo kako njegovanje i podrška prve utiče na drugu. Da bi budućnost svijeta bila svjetlija, potrebno je mijenjati mnogo. Umjetnost i kultura nužni su za promjene, zato oblikujmo ih sada u ono što svi zaslužujemo, jer to činimo i za buduće dane.