Kada Hercog (Werner Herzog) izabere temu za dokumentarac možemo biti sigurni da ćemo gledati nešto poznato, ali iz potpuno drugog ugla. Iz toliko iščašenog ugla da ćemo brzo shvatiti da znamo vrlo malo o nečemu što nam je do tog trenutka bilo „poznato“.
U glavnoj ulozi sa Arnoldom Schwarzeneggerom, blockbuster iz 1984. godine, The Terminator, postao je sinonim za opasnosti od superinteligentnih mašina. No, film ujedno "pomaže i ometa" naše razumijevanje vještačke inteligencije.
Ova lipa raste u jednoj dolini Bakonija, tamo gde se dolina sužava s južne strane, gde iz boka brda strše stene, deset-dvanaest tona teške. Seme je palo između dve stene. Dok je deblo dosegnulo širinu koju su mu stene dopuštale, moglo je rasti gotovo bez prepreke. Ali to nije dugo trajalo. Onda se lipa napela u stene i razmaknula ih. Sada se na nju srušila odozgo stena poput kuće i pokrila je. Lipa se izvukla. Korenjem se uhvatila u donje kamenje i počela stenu gurati prema gore. Rasprsnula je kamenje koje joj je ležalo na putu.
Čitajući te knjige, bio sam tako uzbuđen i zanesen, tako razigrane mašte da sam sve ono što sam pročitao zamišljao življe nego stvarni svijet oko sebe. Preda mnom su se otkrivali novi nepoznati krajevi, ljudi, životinje. Sve mi se činilo ljepše, bolje i čudesnije nego u običnom životu.
Predstava „Bračno savjetovanje“ nastala prema tekstu austrijskog književnika Daniela Glattauera, u režiji Željka Stjepanovića, premijerno je izvedena tokom Zapleta u Gradskom pozorištu „Jazavac“. Na sceni, koja je obogaćena postavkom prijatnog ambijenta svijetlog kolorita, mogle su se uočiti glavne relacije koje čine pojam savremenog braka: muž – psihoterapeut – žena.
Neki film, ne bez razloga, definiraju kao spektakl od kojeg ne želimo odvojiti pogled, ali u filmskoj umjetnosti postoji i druga dimenzija koju je jedan doajen američke filmske kritike sročio kao „stroj koji generira empatiju”. Mehanizam toga je što se mi s filmskim likovima, fiktivnim, fikcionaliziranim ili posve stvarnim, kao i s njihovim situacijama, pozicijama i sudbinama, identificiramo, ponekad dubinski. To filmsku umjetnost definira kao sinkretičku: spektakl u njemu je vizualnog i auditivnog karaktera, dok narativna komponenta izvire iz književnosti i drame/teatra. „Njegove tri kćeri“ („His Three Daughters“) Azazela Jacobsa je vrlo dobar primjer više za drugu nego za prvu definiciju, budući da njegova audio-vizualna komponenta ne cilja na jake senzacije i spektakl, ali to ne znači da je ona zanemarena.
Amira Medunjanin, svetski priznata umjetnica koja se proslavila izvođenjima sevdalinki i tradicionala sa naših prostora, objavila je osmi studijski album ‘Homeland’.