Sedamdesete godine prošlog veka su bile izuzetno plodonosne, pogotovo kada je u pitanju muzička scena a najviše kada suzimo krug i uperimo pažnju ka Njujorku. U trenutku kada disko divlja u mejnstrimu a džez vlada klubovima, došlo je vreme za malde koji su želeli da se izraze drugačije od svojih savremenika sa Vudstoka. Rokenrol i bluz su i dalje živi, međutim njihov glas nije bio dovoljan da izrazi nezadovoljstvo i ukaže na probleme u društvu.
Crveni tepih, poneka holivudska zvezda pod svetlima reflektora, stvaraoci iz raznih krajeva sveta i publika koja se uzbuđeno tiska pred šalterom za prodaju karata.
Pozorište, onda kada ispunjava svoju misiju, traži pažnju. I to je sve što mu je potrebno. Za potpuni pozorišni ugođaj nije nužno veliko teatrološko predznanje. I to je jedna od njegovih osnovnih prednosti.
„Madona u crkvi”, detalj, Jan van Ajk, foto: Google Arts & Culture
„Kao što sunčeva svetlost prodire kroz prozorsko staklo bez da ga ošteti i probija njegovu čvrstu formu neprimetno suptilno, ne ozleđujući ga kad prolazi, niti ga uništavajući na putu nazad, tako je reč božja, sjaj Oca, pohodila devičanske odaje a zatim je otišla dalje, iz zatvorene materice” rekao je nekada davno Bernard od Klervoa, sveštenik, teolog, mistik i filozof, pripadnik cistercitskog reda. Njegove reči zapisane su četiri veka pre nego što će flamanski majstor Jan van Ajk uzeti kist u ruke i uljanim bojama (tada još uvek novim i revolucionarnim) na dasci naslikati lik Bogorodice Kraljice nebesa.
Program Pretpremijere serije Sarajevo Film Festivala fokusira se na vrhunske dramske serije iz regije, koje će na televizijske ekrane stići tek u nadolazećoj sezoni jesen/zima.
Mi vrlo dobro znamo da je menjanje navika i uzimanje novih jedino sredstvo da održimo život, da osvežimo naše čulo vremena, da postignemo podmlađivanje, jačanje, usporavanje našeg doživljavanja vremena i time obnavljanje našeg životnog osećanja uopšte