Austrijski scenarista, reditelj, snimatelj i producent dokumentarnih filmova Nikolaus Geyrhalter već dve decenije analizira mesto modernog čoveka u društvu. Iscrpan je to posao, težak i zahtevan, pa stoga možda i ne čudi što konkretna fizička ljudska manifestacija kroz godine zauzima sve manje mesta u rediteljevim mislima.
Religija iranskih plemena sačuvala je dosta bogatu književnu baštinu, odnosno zaostavštinu u kojoj visoko i važno mjesto zauzima kompleks svetih spisa pod nazivom Avesta
Taras Grigorovič Ševčenko (Ukrajina, 9. mart 1814. - Petrograd, 10. mart 1861.) ukrajinski je pjesnik, slikar i humanist. Njegovo književno naslijeđe smatra se temeljem novije ukrajinske književnosti. Poznat je i kao vrhunski umjetnik, iza sebe je ostavio mnoštvo slikarskih remek-djela.
Morao sam pronaći ne bolji i ekspresivniji jezik, ni bogatiji, ni suptilniji, to bi bila smješna i nerealna ambicija, već jezik za moju ruku i moju dušu, koji će najbolje odgovarati onome što je u meni ključalo. Nisam znao šta tražim, samo sam nejasno naslućivao kakav to jezik treba da bude, Kad nađem, znaću šta tražim.
Iako je ovo trivijalan školski primjer, vrijedi ipak razmatranja mudra čovjeka: kad su upitali Demostena što je najvažnije kod govornika, on je odgovorio: – Govorenje. – A nakon toga? – Govorenje; potom opet: – Govorenje.
