Godine 1577. odlazi u Španiju, gdje je živjeo i radio do kraja svog života. U Španiji je razvio sopstveni stil koji karakterišu izdužene figure sa vlastitim manirističkim svjetlom u okruženjima upečatljivog kontrasta boje. Njegovo djelo čine platna velikih dimenzija uglavnom rađena po narudžbi za oltare crkava, kao i portreti španskih plemića, erudita i sveštenika. Bio je veliki erudita i poznavalac klasične grčke i književnosti svoje epohe.
Radionice manifestacije „Proljeće u muzeju“, koje tradicionalno svakog proljeća organizuje Odjeljenje za obrazovno-pedagoški rad Muzeja Republike Srpske, ove godine su okupile skoro 200 učenika iz osnovnih škola.
Gotička se umjetnost pojavila iznenada, poput bljeska svjetlosti nakon višestoljetnog mraka srednjeg vijeka i u samo nekoliko godina dosegla vrhunac u mnoštvu novih elemenata bez prethodnih razvojnih etapa. Intrigantno je kako su graditelji, za koje se još uvijek ne zna odakle su sakupili svoja znanja, tijekom samo jednog stoljeća podigli stotinjak savršeno zamišljenih i zadivljujuće izvedenih katedrala.
Taras Grigorovič Ševčenko (Ukrajina, 9. mart 1814. - Petrograd, 10. mart 1861.) ukrajinski je pjesnik, slikar i humanist. Njegovo književno naslijeđe smatra se temeljem novije ukrajinske književnosti. Poznat je i kao vrhunski umjetnik, iza sebe je ostavio mnoštvo slikarskih remek-djela.
Obrazovanje umjetnika u suvremenom svijetu postalo je jako kompleksno. Više ne možemo govoriti samo o kategorijama kao što su slikarstvo, kiparstvo, grafika ili film jer danas gotovo da ne postoji umjetnik koji se bavi isključivo jednim medijem. Umjetnost je postala interdisciplinarna, višemedijska i kao takva sve teže podliježe bilo kakvoj klasifikaciji.
Pablo Picasso zasigurno je najplodniji umjetnik 20. stoljeća: priča se da je u jednom razdoblju života znao slikati i po tri platna dnevno. Osim toga, bio je i neobično svestran – služio se svim zamislivim medijima: od olovke, vodene boje, ulja, krede, metala, gipsa i kamena, do predmeta skupljenih iz kanti za smeće.
Za razliku od Srbije, gde reč „cirkus“ već odavno asocira isključivo na domaću političku scenu, a poslednji preostali pravi cirkus je pred gašenjem, u svetu je razvijen umetnički i poslovni koncept, koji uz tehnološku podršku pretvara cirkuske predstave u multimedijalno „čarobnjaštvo“ i obezbeđuje stotine milona dolara godišnjih prihoda. Osim što u svoje redove privlači neka od najčuvenijih imena šou-biznisa, moderni cirkus postaje sve zahtevniji u odabiru kadrova, koji se školuju u prestižnim školama i na fakultetima.
