Gorko je čovjek biti, dok nož se s čovjekom brati.
Članci
Već od svoje rane mladosti, možda od pete ili šeste godine, znao sam da ću kad odrastem postati pisac.
Foto: Pinterest
O svojim nedostacima se nerado govori – to drugi čine za nas.
Foto: Wikipedia
Čak i istrajnost u gluposti, ako je samo epski velika i dokraja tjerana, na koncu donosi svoje plodove, i često ne baš tako neznatne.
Najuzvišeniji čin je staviti nekog drugog ispred sebe.
Svaka knjiga,svaki svezak koji vidiš, ima dušu. Dušu onoga ko ju je napisao, i dušu onih koji su je pročitali i živjeli sa njom. Svaki put kada neka knjiga promijeni vlasnika, svaki put kada neko klizi pogledom po njenim stranicama, njen duh raste i jača.
Foto: Wikipedia
Čitajući te knjige, bio sam tako uzbuđen i zanesen, tako razigrane mašte da sam sve ono što sam pročitao zamišljao življe nego stvarni svijet oko sebe. Preda mnom su se otkrivali novi nepoznati krajevi, ljudi, životinje. Sve mi se činilo ljepše, bolje i čudesnije nego u običnom životu.
Foto: UPI PHOTO, SPOTON
Alati umjetne inteligencije mogli bi predstavljati prijetnju za autore trilera i naučne fantastike, ali ne posjeduju dovoljno originalnosti i potpuno su lišeni bilo kakvog smisla za humor da bi bili prepreka ozbiljnim romanopiscima, napisao je Salman Rushdie u francuskome književnom časopisu koji je izašao u četvrtak.
I vidjeh opet, ko još ovog jutra, duboku jamu, juče iskopanu. Napregnuh sluh da čujem kad unutra uz tupi udar prve žrtve panu. Oštrom svijesti odlučuh da brojim: Ja, pedeseti što u redu stojim.
Ljubimo se u svim godišnjim dobima, u svim generacijama i na svim kontinentima
Svejedno kroz koja vrata prođeš, prošao si kroz sebe. I sa obe strane te čeka ogromna ljudska nada.
Photo: Andrew Mayovskyy, Shutterstock
Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova.
