Razum nas žestoko odvraća od ruba ponora i baš zato mu se neodoljivo primičemo.
Nema u prirodi tako demonski nestrpljive strasti kao što je strast onoga koji, strijepeći na rubu ponora, sniva tako o vratolomnom skoku. Prepustimo li se i na tren razmišljanju, neminovno smo propali, jer premišljanje nas tjera da se obuzdamo, a upravo zato, kažem ne možemo razmišljati. Ako u blizini nema prijateljske ruke da nas zadrži, ili ako ne uspijemo u nenadanom pokušaju da se bacimo nauznak na zemlju, skočićemo u dubinu i zaglaviti.
Đavo perverznosti, Edgar Alan Po