Četvrtak, 9 Aprila, 2026

Robert Frost: Zaustavljen uz šumu u snježnoj noći

Foto: Google

Šuma je krasna, mračna bez dna,/ Al’ čovjek svoja obećanja zna /I dug mu je put prije sna

Zaustavljen uz šumu u snježnoj noći            

Znam čiji je ovo hrastov gaj
Dolje u selu živi taj
I neće me vidjet’ gdje u tišini
Gledam snijegom pokriven kraj.

Konjiću mom ludo se čini
Da stojimo tu u divljini
Između šuma i jezera
Najmračnije noći u godini.

Praporcima nježno me tjera
I reče kako mi zamjera.
Zazvoni pustoš nepregledna,
Kroz pahulje i vjetar sa sjevera.

Šuma je krasna, mračna bez dna,
Al’ čovjek svoja obećanja zna
I dug mu je put prije sna
I dug mu je put prije sna.

Preveo Ante Tomić

 

Robert Frost – Stopping by Woods on a Snowy Evening

Whose woods these are I think I know.
His house is in the village, though;
He will not see me stopping here
To watch his woods fill up with snow.

My little horse must think it queer
To stop without a farmhouse near
Between the woods and frozen lake
The darkest evening of the year.

He gives his harness bells a shake
To ask if there is some mistake.
The only other sound’s the sweep
Of easy wind and downy flake.

The woods are lovely, dark, and deep,
But I have promises to keep,
And miles to go before I sleep,
And miles to go before I sleep.

 

Povezane vijesti

Emil Sioran: Potpuno nezadovoljstvo

Foto: Google

Koje bi prokletstvo moglo biti nad glavom onih koji se nigdje ne osjećaju dobro? Ni sa suncem niti bez sunca, ni s ljudima a niti bez njih.

Milan Kundera – A kako ćeš objasniti to…

 

Foto: Google

Kad čovjeka zadesi zlo, čovjek ga od sebe odbaci na druge. To se naziva sporom, svađom ili osvetom. Ali slab čovjek nema snage da odbaci zlo koje ga zadesi; njegova vlastita slabost ga vrijeđa i ponižava i pred njom je potpuno nemoćan.

Popular Articles