Preporuka za čitanje novinarke Vanje Stokić - "Dodatak jelima"

Foto: Foto: Imprimatur

Novinarka Vanja Stokić preporučuje knjigu Gorana Dakića "Dodatak jelima".

""Dodatak jelima" Gorana Dakića nije kuvar ali jeste svojevrsna oda gurmanima. Pri samom pogledu na Dakića i njegov obim, vi vidite da se radi o čovjeku koji uživa u hrani. Ali tek kad pročitate knjigu shvatate sa kakvim predznanjem se pristupa obrocima.

Ploveći kroz stranice, kao što Dakićevi šarani plove kroz Dunav, čitalac saznaje kod koga u Banjaluci kupiti kokošija jaja, kod koga je najbolje meso a ko ispod tezge sa najsočnijim paradajzom krije domaće čvarke. Prepoznaćete u njegovim redovima ljude oko sebe pa čak i domaćina od kog redovno nabavljate povrće. Možda zađete i u potpuno drugi dio grada, samo da zavirite u mesnicu gdje je autor na poklon dobio glavu vola a onda iskreno priznao da nije bio dorastao izazovu.

Dakić tokom svog pripovijedanja ne govori samo o hrani kao takvoj, već je posmatra kroz međuljudske odnose i različite periode života, pa i područja na kojima je živio. Svaka stranica nosi sa sobom nostalgiju ali nemojte da vas to zavara. Lako ćete se prevariti pa pred spavanje uzeti da čitate o tajnama dobrog sača. Onda nećete moći da spavate od silne želje za sočnim krompirićima koji prvi nestanu kada se poklopac skloni. Odmah ujutru ćete otići do svog dobavljača povrćem (baš onog od kog Dakić kupuje čvarke) jer njegov paradajz savršeno ide uz to što je u knjizi opisano.

Tri-četiri stranice dnevno su vam prava mjera. Taman da se zaokruži jedna cjelina i da želudac na miru svari pročitano. Prijatno!"

Foto: Imprimatur

Goran Dakić napisao je Dodatak jelima (slavonsko-krajiški kuvar) i to je vjerovatno najosobenija knjiga koju ćete u skorije vrijeme premetati u rukama. I mada joj naslov jasno i nedvosmisleno upućuje na to šta čitalac, svakom stranicom sve gladniji, može očekivati, ovo je ipak “priča” puna impresija, osjećanja i čulnih impulsa kakve, ruku na srce, ne nalazimo ni u jednom kuvaru. Da kažemo da je ovo veliki omaž iću i piću, bili bismo djelimično u krivu – ovo je i omaž ljudima, čulnosti, nostalgiji, sjećanju, pričanju i priči, uživanju. Da kažemo da je ovo sjajan priručnik koji valja imati u kuhinji, potpuno bismo promašili. Pisac ovih redova je literarizovao gurmanluk, a gurmanluk je ipak neodvojiv od malih stvari koje ga začinjavaju. I mada vas neki tekstovi mogu nadahnuti, ovo je ipak beskrajno dopadljiva knjiga o ljubavi prema hrani i umijeću uživanja. I tako je treba i čitati.