Tokom svog života Meša Selimović je bio moralno uspravan i ponosan čovjek koji je čuvao principe, zbog čega je često stradao. Najboljim romanima pokazao nam je da tamo gdje čovjek očekuje razum on nalazi silu, tamo gdje traži mir i prijateljstvo, nalazi nemir i mržnju. Tamo gdje misli da će pronaći Boga, nalazi bogohulnike i licemjere. Tamo gdje se dijeli pravda čovjek vidi da najmanje pravde ima. Njegova djela daju nam uvid u politički režim piščevog vremena koje je sputavalo kreativnost, pisanje i izražavanje vlastitih misli.
Ako je tačno da sve naše radnje – od disanja do osnivanja carstva i metafizičkih sistema – proizilaze iz iluzije o našoj važnosti, onda to važi utoliko prije za proročki nagon. Ko bi, obdaren jasnim uvidom u sopstvenu ništavnost, i pokušao da djeluje i da se nameće kao spasitelj?
Često sam slušao (iskreno, češće čitao) kako se ljudi vajkaju: "Toliko još toga treba uraditi, a tako je malo vremena". Uvijek sam to shvatao kao providno opravdanje za one koji nisu ništa niti će ikada išta uraditi. Vazda su imali vadionu: "Samo da mi je bilo još malo vremena."
Na jednom ostrvu nasred mora sagradio je gavran sebi gnezdo. Ostrvo je bilo maleno i kad su mu se izlegli ptići, ponestalo je hrane za njega i njegovu decu. Gavran odluči da se vrati s ostrva na kopno.
