Franc Kafka
Zakon bi valjda svakom i svagda morao biti dostupan
Pred Zakonom stoji vratar.
Vrataru prilazi čovjek sa sela i moli da uđe u Zakon. Ali vratar kaže da mu ne može dopustiti da uđe. Čovjek razmisli i potom upita hoće li smjeti poslije. ‘Možda’, reče vratar, ‘ali sada ne.’ Budući da su dveri Zakona otvorene kao uvijek, vratar se odmakne u stranu, čovjek se sagne da kroz dveri pogleda unutra. Kada to vratar primijeti, nasmije se i reče: ‘Ako te to tako mami, pokušaj ući unatoč zabrani. Ali zapamti: ja sam moćan. A ja sam samo najniži vratar. A od...
Foto: Getty Imagees
Kako djeca doživljavaju ljepotu? Iz vlastita djetinjstva pamtim malo, ali se precizno sjećam stvari koje su izazvale moje divljenje.
Kartonska sličica veličine dječjeg dlana, u obliku cvjetne košarice, posuta svjetlucavim injem, urezala se u moje pamćenje kao prvi, vrtoglavi prizor apsolutne ljepote. Pamtim kako sam satima upijala svaki i najsitniji detalj, svaku laticu, svaku liniju na cvijetu, svaki pregib na košarici. Mogla sam imati četiri godine. Teta Tinka, studentica književnosti koja je volontirala kao odgajateljica u dječjem vrtić u, poklonila mi je tu košaricu, izvukavši je iz vlastite, skromne kolekcije trica.
Bilo je to vrijeme odsustva igračaka. Ti koji...
Počevši od svog hvaljenog debitantskog romana „The Loney“ (Usamljeni) iz 2018., engleski pisac Andrew Michael Hurley uplašio je čitatelje svojim pričama o čudnim ruralnim zajednicama – a sada se one sele na film i TV.
Ova lipa raste u jednoj dolini Bakonija, tamo gde se dolina sužava s južne strane, gde iz boka brda strše stene, deset-dvanaest tona teške. Seme je palo između dve stene. Dok je deblo dosegnulo širinu koju su mu stene dopuštale, moglo je rasti gotovo bez prepreke. Ali to nije dugo trajalo. Onda se lipa napela u stene i razmaknula ih. Sada se na nju srušila odozgo stena poput kuće i pokrila je. Lipa se izvukla. Korenjem se uhvatila u donje kamenje i počela stenu gurati prema gore. Rasprsnula je kamenje koje joj je ležalo na putu.
Čitajući te knjige, bio sam tako uzbuđen i zanesen, tako razigrane mašte da sam sve ono što sam pročitao zamišljao življe nego stvarni svijet oko sebe. Preda mnom su se otkrivali novi nepoznati krajevi, ljudi, životinje. Sve mi se činilo ljepše, bolje i čudesnije nego u običnom životu.
Pročitala sam 200 stranica [Uliksa] do sad – ni trećinu; i zabavila su me, stimulisala, šarmirala, zainteresovala prva dva ili tri poglavlja – do kraja scene na groblju; a onda me zbunilo, dosadilo, iritiralo i razočaralo češanje bubuljica jednog uznemirenog, nesvršenog studenta.
