Petak, 17 Aprila, 2026

Kategorija: Književnost

S. King: Zašto je kvantitet važan za kreativnost

Ko stvara kvalitetniji rad – spori autori ili oni plodni? Jedan od najznačajnijih romanopisaca Amerike, Stiven King, daje nam odgovor.

Alber Kami: Glumac, mimičar prolaznog

Glumac vlada u prolaznom. Od svih slava, poznato je, njegova je najprolaznija. Tako se bar kaže. Ali sve slave su prolazne. Sa tačke gledišta Sirijusa, Geteova dela biće za deset hiljada godina prašina, a njegovo ime biće zaboravljeno. Možda će neki arheolozi tražiti «svedočanstva» o našem vremenu.

Korespondencija: Čarls Bukovski i čovek koji mu je omogućio da postane pisac

Kao i mnogi slavni autori koji su jednom radili obične svakodnevne poslove, Bukovski se oprobao u gomili šljakerskih zanimanja, pre nego što će postati pisac sa punim radnim vremenom i svojim poznatim spisateljskim navikama.

Miroslav Krleža – Naša kuća

Kuća je naša prokleta, bolesna, pakao!

Portreti: Vladislav Petković Dis

Možda spava sa očima izvan svakog zla,
Izvan stvari, iluzija, izvan života,

Ispred svog vremena: Sestre Bronte

Njihove kratke živote obeležili su oskudica i porodične tragedije. Koristile su muške pseudonime kako bi objavile svoja dela. Šarlot (Charlotte, 1816-1855), Emili (Emily, 1818-1848) i En Bronte (Anne Brontë, 1820-1849) stvorile su izuzetna dela koja su bila ispred svog vremena.

Saša Božović, “Tebi, moja Dolores” – katalog ljudskih patnji

To nije knjiga bivše ideologije, već knjiga neprolazne i najuzvišenije ljudskosti, plemenenitosti, istinske nježnosti i suosjećajnost

Umberto Eco: Kako ne upotrebiti mobilni telefon

Zato, ko se razmeće mobilnim telefonom kao simbolom moći, objavljuje, naprotiv, da je u beznadežno potčinjenom položaju, primoran da skače na pozive čak i dok vodi ljubav...

Priče o bosanskim ženama: Laura Papo Bohoreta

Književnica, pjesnikinja, prevoditeljica i prosvjetiteljica Laura Papo danas je malo poznata široj javnosti. Čak ni za grob joj se ne zna, iako znamo da je sahranjena na starom sefardskom groblju u Sarajevu 1942. godine. Izuzetno važna osoba za kulturnu i žensku historiju Sarajeva i Bosne i Hercegovine ostala je gotovo nepoznata čak i u svom Sarajevu, prije svega zato što je pisala na jevrejsko-španskom, na jeziku bosanskih Sefarda.

Ingeborg Bahman o Rimu

U Rimu sam naravno čula da neki imaju kruha ali nemaju zube, da se muhe lijepe na mršave konje. Da je jednom poklonjeno mnogo, a drugom ništa; čula sam da se onaj koji previše vuče lako kida, i da jedan jedini čvrsti stup drži kuću sto godina. Čula sam da u svijetu ima više vremena nego razuma, a da su nam oči dane da vidimo.