Ako ljudi oko vas ne mogu da shvate šta je disleksija, to je njihov problem. Ako ljudi oko mene imaju problem s mojom bojom kože, neću zbog toga početi da razmišljam kako da postanem beo. To je njihov problem, a ne moj, i oni treba da ga rešavaju.
“Samo kada ljudi odbace praznovjerje i kada budu smatrali najvažnijim na zemlji zakon: čini svom bližnjemu ono što želiš da on tebi čini, onda će biti kraj ropstvu i žalosnom stanju”.
”Dobra pjesma je veliki doprinos realnosti. Svijet više nikad nije isti nakon što u sebe primi još jednu dobru pjesmu. Dobra pjesma pomaže da se promijeni oblik univerzuma, da se proširi svačije znanje o njemu samome i svijetu oko njega.” (Dylan Thomas)
Otkad sam osetio usamljenost, čini mi se da svaki dan sve dublje silazim u neko mračno podzemlje čiji kraj ne vidim i iz kojeg, možda, nema izlaza. Silazim, a ni sa mnom, ni kraj mene nema ni jednog živog bića.
U priči "Krmača koja proždire svoj okot", u kojoj je početak radnje smješten u Dablinu, Irskoj i pripovjedač citira najpoznatijeg Dablinca Džejmsa Džojsa, nazivajući ga "Dedalusov dvojnik", naravno po junaku njegovih djela, Stefenu Dedalusu: "Prvi čin ove drame započinje, dakle, u Irskoj, najdaljoj Tuli, zemlji s onu stranu znanja".
Mi (rus.. Мы) ruski je znanstveno-fantastični roman Jevgenija Zamjatina dovršen 1921. objavljen prvi put u Parizu 1924. Radnja se odvija u dalekoj budućnosti, u kojoj je cijelo čovječanstvo zahvaćeno u jednoj državi kojom vlada vođa zvan Dobrotvor, ljudi su pod strogo diktiranim uvjetima te se zovu po brojevima i žive u staklenim kućama gdje su stalno pod nadzorom stražara.
“Nagradu je zaslužila zahvaljujući svom polifonom pisanju, koje je spomenik patnji i hrabrosti našeg vremena”, reči su kojima je Švedska akademija obrazložila ovogodišnju odluku.
