Imade li ti išta lijepo iz muslimanskog života za opjevat’, nego kako imama Sefića šćer vrcka kroz bašču s ibrikom u ruci? Lijepo žensko nije grijeh pogledati, ali preko tuđih taraba ćuriti i telaliti to po novinama – ne ide. I to ti malo, okren'o si pjevanije po priredbama. Gdje će ti duša, to je tvoja briga. Moja je briga obraz Šantića. OBRAZ, razumiješ li? Od kada je djed Petar, Bog da mu duši prosti, sišao u ovu čaršiju, mi smo se, Šantići, s muslimanima lijepo pazili i još pazimo. Pošteni su ljudi, dobre komšije. I stalne mušterije... – tako je Pero govorio mlađem bratu
"Pisac epskog narativnog dara o ženskom iskustvu, koji sa skepticizmom, strašću i vizionarskom snagom posmatra civilizaciju", reči su kojima je Nobelov komitet opisao umetničke sposobnosti spisateljice Doris Lesing.
Javne digitalne biblioteke koje omogućavaju pristup znanju velikom broju ljudi bez obzira na njihov društveni i ekonomski status – suočavaju se sa različitim pritiscima koje vode ka njihovom gašenju. Iako su akademske i naučne zajednice veliki korisnici ovih biblioteka, oni teško stupaju u njihovu odbranu zbog strukturne uslovljenosti koja ih stavlja u službu privatnih “prestižnih” časopisa.
I ta varvarska istorija postoji...Spaljivanje knjiga je pravo varvarstvo, jer se time uništavaju mnogobrojni zapisi koji su ostali kao nasleđe iz prošlosti i o kojoj možemo da saznamo (pored arheoloških iskopina) i iz tih drevnih knjiga. Već svaka reč je mala dragocenost, svaka knjiga malo bogatstvo, a da ne govorimo o biblioteci čije je blago zaista neprocenjivo.
Balkanskim državama, koje sa Balkana ne mogu nikuda i nikome, Balkan je celina i svrha. Balkan je dakle sam sobom i problem i ideal. Zemlja uopšte, zato što nosi i drži i države i narode, imala bi biti prvi činilac u teorijama o državama i politikama. Na otkinutom poluostrvu, zemlja je ne samo činilac kao zemlja, nego jedna vrhovna kategorija: Balkan je Balkancima bez razlike vrhovni pojam iz kojeg se tek svi drugi pojmovi izvode.
